Reditelj Boris Liješević kazao je za Danas da je dan prije smrti Jagoša Markovića dugo sa njim pričao telefonom. Dio zajedničkih trenutaka je prepričao.
“Dragi Jagoš najdraži najdraži, najdraži. Nemam dovoljno riječi da izrazim koliko mi je značio. Dan prije njegove smrti dugo smo razgovarali telefonom. Otpratio me na festival u Petrograd sa divnim ohrabrujućim sms porukama i sa još divnijim porukama me dočekao. Potpisao se sa
Jagoš
Iz sela Kostanjica bb
Boka Kotorska
Sjedio je juče mokar na molu ispred kuće u Kostanjici i tražio da mu telefonom detaljno pričam kako je bilo u Petrogradu i kako je prošla predstava, kakav je teatar. Trebalo je da ide tamo na proljeće sa “Urnebesnom tragedijom”. Koliko se samo radovao odlasku u Aleksandrinski teatar. Rekao je da bi pješke išao do tamo samo da vidi taj teatar i zaigra tamo. Preplavio me radošću. Tražio je sve slike i snimke. Posljednji video snimak koji sam mu poslao je sa groba svete Ksenije Petrogradske", navodi Liješević.
Ona je, dodaje Liješević, obilježila njihov posljednji kontakt.
"Poslije svakog našeg razgovora osjećao sam se kao da sam bio u nekom drugom divnom svijetu punom muzike duhovnosti, boja, ukusa. Koliko pamtim divnih riječi i događaja, još od mog prvog prijemnog za režiju, preko asistenture na “Maratonkama”, “Dekameronu” novih razgovora, sve do ovog poslednjeg jučerašnjeg.
Ne mogu da nađem riječi da opišem Ljubav i podršku kojom si me obasipao. I ne treba. Ti znaš sve. A sada znaš još više. Sada znaš sve. Sad si na izvoru svjetlosti. Pred put u Rusiju sam te zamolio da se pomoliš za nas da sretno stignemo i sretno se vratimo. Rekao si odmah. Biće sve divno.
Hvala ti za tu molitvu. Sve je bilo onako kako si rekao. Ljubim te. Bog neka te čuje i voli onako kako si i ti njega volio divno, duboko, raskošno. Dočekaj nas gore sa tvojim najljepšim i najdivnijim osmjehom. Niko ne zna kada je taj čas. Volim te Jagoše moj”, poručio je Liješević.
Orlov krš
Tužan povod,ali divna priča o prijateljstvu,emocijama,ljudskosti,ljubavi!