Likovni jezik – službeni jezik galerije "Most"

Piše: prof. dr Draško Došljak

Bio je travanj 1994. – dan jedanaesti, kada je presječena pupčana vrpca prve privatne galerije u Crnoj Gori. A, to je vrijeme koje je obilježila Njutnova rečenica: „Gradimo previše zidova, a premalo mostova“. Upravo, tada nam je i trebala potvrda Pikasovih misli: „Umjetnost je isključenje nepotrebnog“.

Rodila se Galerija „Most“, a kum Đorđije Živković – Žigalj, koji je uradio i amblem – tri štita koja predstavljaju slikarstvo, vajarstvo i arhitekturu, poručio je da je to „most kojim se hita do prijatelja i do ljepote umjetnosti“. No, ne može nijedan most, pa ni ovaj duhovni, koji objedinjuje sve: i kamene, i drvene, i željezne, i viseće, i stare, i nove, bez ANDRIĆevskih putokaza: „Sve je na svijetu most... i osmjeh, i uzdah, i pogled. Sve na svijetu želi da bude premošćeno, da se nađe druga obala, to je težnja da se ljudi čuju i gledaju, i slute i prepoznaju, dozivaju i prizivaju sa obale na obalu“. Most od boja!

Sve je krenulo sa Cetinja, prirodno za Crnu Goru, iz radionice za opremanje slika Branka Kovačevića, rodom iz Vilusa, i njegovog aktivnog druženja i razgovora sa slikarom Gojkom Berkuljanom. Najprije je uslijedilo nekoliko izložbi na Cetinju, a onda, sa grupom kulturnih poslenika, Branko Kovačević ideju o otvaranju galerije pretače u djelo. Galerija „Most“ otvara svoja vrata u Podgorici, na Malom Brdu, i ono Njegoševo „ko na brdo ak' i mȃlo stoji“, te tako postaje Velji Brijeg umjetnosti i kulture. Tri decenije svoje kulturne misije uklapaju se u diplomatske misije Gavra Vukoviča, ministra i diplomate kralja Nikole, po kome, od nedavno, ulica u kojoj stoluje Galerija „Most“ nosi naziv. Gavro, diplomatija, most, slikarstvo. Jer, kako Ćamil Sijarić reče: „Slike su što i knjige. Možete po slici da listate kao i po knjizi. Jer boje po platnu još su nemirne. Jer haos stvaranja još se nije smirio. Taj haos je sličan jesenjem danu: kad se boje mijenjaju i miješaju, kad nestaju i postaju i kad jedna s drugom vojuju“. U takvom metežu, stvarnosnom, a ne umjetničkom vojevanju, se rađala ova galerija. Zato ona  traje i kao most i kao ćuprija, jer je ideja bila više od simbola. Ona je simbol snage, mudrosti i dostojanstva i poruke: neka mostom prolaze ljudi i plemenite ideje, neka ispod njega teče voda. Iz čežnje za drugom obalom rađaju se velika djela. Postao je to putokaz vlasniku Galerije!

Formiran je, na početku rada Galerije, Umjetnički savjet od najeminentnijih znalaca likovne umjetnosti, kulturnih poslenika, reditelja, glumaca: Milan Coko Marović, Olga Perović, Nikola Vujošević, Mihail Pavlović, Đorđije Živković, Ilija Dapčević, Blagota Eraković, Slobodan Marunović.

Prva izložba u Galeriji „Most“ pripala je podgoričkim slikarima. Osamnaest slikara, među kojima su i: Luka Lagator, Gojko Berkuljan, Boško Radović, Mila Vladisavljević, Boško Odalović, Nikola Vujošević, Cvetko Lainović, Petar Martinović, Filip Janković, Nikica Raičević, Dobroslav Mrdak, Dragoljub Brajović i Srđan Vukčević.

Nizale su se godine plodnoga rada, pa je u proteklih trideset godina, organizovano preko 500 samostalnih i kolektivnih izložbi. Možemo reći , skoro da nema, slikara iz Crne Gore čije djelo nije bilo izloženo u Galeriji „Most“.

Opredjeljenjem Umjetničkog savjeta, na čelu sa Cokom Marovićem, Galerija je bila i ostala dostupna svim generacijama umjetnika, bardovima crnogorskog slikarstva, afirmisanim slikarima, početnicima, amaterima. Na otvaranjima izložbi su se, nerijetko, održavali multikulturalni programi uz učešće pisaca, glumaca i muzičara. Galerija je postala svojevrsni dom umjetnika. To je i bila njena misija. Dugačak je spisak likovnjaka čija je djela odabrana publika Galerije imala priliku da vidi. Spomenućemo samo neke: Lubarda, Milunović, Dado, Vojo Stanić, Luka Tomanović, Vušković, Prijić, Tošković, Luka Berberović, Gvozdo, Zodijak, Dimitrije Popović, Pero Nikčević, Ratko Šoć, Miki Radulović, Milija Pavićević, Dimitrije Popović,  Krsto Andrijašević, Dragan Karadžić, Todor, Naod, Milo Pavlović, Bucko Radonjić, Bato Pravilović, Aldemar Ibrahimović, Savo Pavlović, Rakoč, Venjo Bastać, Mišo Vemić, Ibrahim Kurpejović, Suad i Beka Masličić, Katarina Bulajić, Vinko Stojanovič, Muharem Muratović, Ibrahim Reković, Zećir Luboder, Titomir Džudović Džu, Ljudmila Brajović, Đoko Marković, Zoran Milović, Majda Mučić, Avdo Ćeranić, Dušica Brguljan, Rajko Babović, Ante Potočnjak, Radojica Bulatović, Dragica Piletić, Vesna Prelević, Seida Belegović, Tiho Vujović, Tinda Bulatović, Milijana Vujović, Jovan Karadžić, Gana Biskupljanin, Ljiljana Jabučanin, Olga Lekovska, Paolo Stropa, Rudi Goga, Admir Bambur, Atos, Maja Dujović, Boba Vukčević, Ljiljana Barjaktarević, Vesna Jauković,... Različite generacije, nivoi, tehnike.  Ali, sve stane u onu Lubardinu rečenicu: „Moj najveći učitelj bila je Crna Gora“! Galerija „Most“ je svojim postojanjem potvrdila da je Crna Gora i više od toga.

Mnogobrojne izložbe u proteklom periodu, vlasnik Galerije Branko Kovačević je organizovao i izvan Podgorice i svog galerijskog prostora, i to: Cetinje, Berane, Bar, Budva, Nikšić, Tivat, Kotor, Andrijevica, Herceg Novi, Bijelo Polje, Tuzi, Trebinje, Reževići, Kolašin, Kopaonik, Bečići, Užice, Vrbas, Igalo, dr. I ovim izložbama je širio svoju kulturnu misiju, opravdavajući svoje postojanje prepoznato u Pikasovoj rečenici: „Mi ne starimo, mi sazrijevamo“. Likovni jezik je, upravo, onaj kojim se najljepše sporazumijevamo. To je i službeni jezik Galerije „Most“. Vlasnik i članovi Umjetničkog savjeta ove galerije su programski obezbijedili da to tako i bude i da traje.

Branko Kovačević, vlasnik Galerije „Most“ organizator  je i likovnih kolonija. Prvu likovnu internacionalnu koloniju organizovao je 1998. godine. Učesnici su bili umjetnici iz: Kanade, Francuske, Srbije, BiH, Crne Gore. Među umjetnicima su  i: Margaret Larmand, Anadet Giro, Klodet Šampanj, Đuro Lubarda, Dušan Ivančević, Gari Jang, Komnen Dragović, Niko Kaluđerović, Dragan Šekarić. Nakon ove, slijede kolonije na kojima je učestvovalo oko 300 umjetnika.

Godine idu, a Galerija širi svoje aktivnosti. Bavi se i izdavačkom djelatnošću. Uspješno! Objavljuje svoj Ljetopis, čiji je glavni i odgovorni urednik Budimir- Budo Kralj, a tehnički Ratko Mugoša-Mugi. U ljetopisu „Most“ objavljuju se likovne kritike, tekstovi iz kulture, intrvjui. Danas ti tekstovi predstavljaju pravu dragocjenost onima koji se bave proučavanjem likovne scene u Crnoj Gori. Galerija je objavila i stotinak knjiga, među kojima su i: „Ogledi i kritike“ Olge Perović, „Prostor, vrijeme, trajanje“ Milana Marovića, „Sa likovnih obzorja“ Nikole Vujoševića, „Dim u dim“ (antologija crnogorskog narodnog humora) Pavla Đonovića, Antologija crnogorskih kratkih priča – Erijete Lakićević, zbirke poezije, romani, naučne knjige. Galerija nije zapostavila ni pozorišnu djelatnost. Kao producent realizuje i pozorišne predstave „Pećina i golgota vojvode Anta Dakovića“ (režija Blagote Erakovića) i „Trinaest godina ljubavi“ (režija Gorana Bulajića).

Manifestacija „Duga nad mostom“, koju je ustanovio Dragan Mitov Đurović, održava se povodom Dana Galerije – 11. aprila , u galerijskom prostoru. U okviru ove manifestacije organizuju se multimedijalni programi, afirmišu mladi stvaraoci, a znameniti umjetnici daju joj poseban pečat.

Afirmišući kulturne vrijednosti Crne Gore, vlasnik Galerije Branko Kovačević nije zaboravio ni Viluse, svoj zavičaj. U zavičaju pokreće „Viluško kulturno ljeto“, u okviru kojeg je organizovao na stotine različitih kulturnih programa na ogromno zadovoljstvo i mještana i gostiju i učesnika ove manifestacije.

Posebno uvijek treba isticati i donatorstvo Galerije „Most“ i Branka Kovačevića. Na stotine umjetničkih djela (slika, slkulptura) vrijednih stotinama hiljada eura donirano je institucijama i pojedincima. Danas su te slike u vlasništvu mnogih škola, zdravstvenih, kulturnih i administrativnih ustanova, istaknutih sportista, kulturnih i naučnih radnika. To je još jedna važna društvena misija Galerije „Most“, zbog koje opravdava i simboliku svog imena.

Trideset godina nakon otvaranja Galerije, Branko Kovačević i ljudi koje je okupio oko sebe i Galerije i danas su entuzijasti sa nesmanjenom voljom i jasnim saznanjem da u „veliku sliku svijeta možemo da se umrežimo samo pravim duhovnim i estetskim vrijednostima“. Sadržaji programa ove institucije potvrđuju tu i takvu privrženost. Svojim programima, naročito tokom 2006. godine, i promocijom crnogorskih kulturnih vrijednosti, Galerija „Most“ je učestvovala u obnovi crnogorske nezavisnosti. To je njena vertikala saglasna sa sentencom Voja Stanića: „Greškom ne možemo napraviti ništa lijepo“.

Galerija „Most“ je danas institucija trodecenijske svjetlosti i borbe za pobjedu umjetnosti. Pomagali su joj oni koji su razumjeli vrijeme i ljude i ulogu kulture u svakom vremenu. Oni koji nijesu razumijevali pomoći će, jer život ove galerije traje. Punoću joj istrajno daju i vlasnik, i osnivači, i prijatelji, i oni koji su ljudski i umjetnički stasavali uz nju. Jer, sve će proći – ostaće da živi samo ono što je nicalo iz ljubavi. Galerija „Most“ je, upravo, tako i nikla. Tako i cvjeta. Nije slučajno da se 11. aprila obilježava i  dan  Žaka Prevera, pjesnika, ljubavi, prijateljstva i sreće. Galerija je nadrasla samu sebe.

Tri decenije! Mostić, most, mostina – Galerija „Most“!