Imodžen Puts briljira u glavnoj ulozi u ovom pomalo haotičnom, ali snažnom filmu koji je Kristen Stjuart adaptirala prema memoarima Lidije Juknavič o zlostavljanju i seksualnoj nesigurnosti.
Rediteljski debi Kristen Stjuart, koji je sama adaptirala prema autobiografskoj knjizi Lidije Juknavič iz 2011. godine, ima visok emotivni naboj – nikad potpuno neuravnotežen, ali stalno na ivici. Film je poput poetske ispovijesti bola i ličnog bunta, koji prati autorkin put ka osvajajućoj transformaciji sopstvenog iskustva u literarnu vrijednost.
Scene savremenih ličnih lomova – propale veze, alkohol, droga – prepliću se sa Super-8 snimcima djetinjstva, bljeskovima sjećanja i izuzetno intimnim kadrovima, uz tihi, ironični narativ. Na momente sve djeluje kao da klizi u kliše, ali film ipak pokazuje osjećajnost i ambiciju u pripovijedanju.
Lik Lidije, kojeg snažno tumači Imodžen Puts, prikazan je kao mlada žena koju je, dok je bila tinejdžerka, zlostavljao otac – rigidni i bijesni arhitekta (Majkl Ep). Njena sestra (Tora Berč) često je pokušavala da skrene očevu pažnju sa Lidije, na sopstvenu štetu, dok se njihova majka povukla u depresivno poricanje.
Lidija se potpuno predaje treninzima, postaje posvećena plivačica, osvajajući stipendiju za fakultet – koju na kraju gubi zbog alkohola i kokaina. U vodi, međutim, osjeća slobodu: treninzi i brojanje sekundi donose joj mir, bijeg, skoro potpuno poništenje identiteta.
Ali ono što je najviše razdire jeste njena mračna istina: nije samo preživjela zlostavljanje – već neprestano razmišlja o njemu, istovremeno prezirući svog blagog, nježnog dečka (Erl Kejv) jer je “previše dobar” (njeno interesovanje za BDSM dodatno komplikuje činjenica da ju je šamarao trener plivanja).
Kad joj se ukaže umjetnička prilika, zajedno s njom dolazi i otrovna kriza nerazriješenih odnosa s ocem. Pokušaji pisanja vode je do učešća u eksperimentalnom kolektivnom romanu pod vođstvom kontrakulturne ikone Kena Kisija (Džim Beluši), čije interesovanje za Lidiju opasno podsjeća na njenog oca. Da li se istorija ponavlja? Da li je poniženje cijena koju moraš da platiš za uspjeh – bilo u pisanju, plivanju ili životu?
Lidijin razvoj kao spisateljice prikazuje se kroz knjige koje čita: od biografije Jovanke Orleanke iz pera Vite Sekvil-Vest u djetinjstvu, preko Foknerovog Buke i bijesa tokom studentskih dana, do Carstva besmislenih Keti Aker kao mlada autorka.
Slične ispovijesti i njihove ekranizacije dovedene su u pitanje pojavom lažnog memoariste JT Leroja – čiji je alter ego, Savana Knup, u filmskoj verziji igrala upravo Kristen Stjuart.
I pored povremenih slabosti i pomalo samozadovoljnih indie elemenata, ovo je iskren i emotivan film. Stjuart je izvukla jaka, promišljena glumačka izvođenja i pokazala rediteljski potencijal vrijedan pažnje.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR