Ana Rucner osvojila Šangaj: Balkanska čelistkinja pokorila Istok

Zagrebačka čelistkinja, Ana Rucner, koja je svojom virtuoznošću oduševila ne samo publiku u Evropi nego i Dalekom istoku, ekskluzivno za Antenu M govori o svojim nedavnim uspjesima, uključujući i nezaboravni koncert u Šangaju, kao i o  novim projektima koji obećavaju nastavak svjetske karijere. Njen put ka azijskom tržištu nije bio lak.

Nakon dvije godine truda, učenja jezika i predanog rada, Ana je održala koncert u Šangaju, koji će pamtiti kako ona, tako i njena brojna publika.

Antena M: Koncert u Šangaju bio je trenutak kada si osjetila da sve što si do sada uradila, ima smisao. Kakve su bile emocije te noći koje si dijelila sa kineskom publikom, koja je prepoznata po kulturi slušanja i poštovanja umjetnika na sceni?

Ana Rucner: Prekrasno pitanje, stvarno.

Koncert "Ana Show" nije bio klasičan koncert, bio je to spektakl koji je spajao glazbu, pokret, mimiku i priču, pretvarajući moje  umjetničke vizije u stvarnost na sceni. Ovaj koncert predstavlja vrhunac mog rada i učenja, on je priča o putovanju u kojem je glazbom prevazilazim jezičke i kulturne barijere, stvarajući most između dva svijeta.

Publika u Šangaju, poznata po svojoj disciplini i poštovanju umjetnika, mene je doživjela ne samo kao  umjetnicu na čelu, već kao pripovjedačicu koja je svoje doživljaje i emocije pretočila u muzički jezik razumljiv svima. Nastup je započeo snažno s kompozicijom "Jeshua" koja bez riječi, kroz melodiju, prenosi duboke duhovne emocije, dok je ostatak koncerta bio dinamično putovanje kroz različite muzičke i emocionalne pejzaže.

Krenula sam s ovim pristupom da pokažem dubinu i različitosti, mog muzičkog opusa.

Dinamičnost večeri dodatno je naglašena uvođenjem Čajkovskog, uz moderan baletni nastup sjajnih umjetnika.

Specijalni gost na mom koncertu bio je vrhunski solista na tradicionalnom instrumentu pipa, Yu Bing, koji je u kineskoj kulturi jako cijenjen.

Pored tradicionalne zapadne muzike, ja sam u svoj repertoar uvrstila i komade tradicionalne kineske glazbe, svirajući na taj način na struni emotivnog razumijevanja i povezivanja sa publikom. Ovaj koncert bio je dokaz da muzika, kada je iskreno i strastveno izvedena, može preći sve granice.

 Antena M: Je li to znak, da kineska publika duboko osjeća muziku koju stvaraš?

Ana Rucner: Da. Ovaj koncert mi je otvorio mnoga vrata. Upoznala sam vrhunske producente  i muzičare. Oni su specifični po svemu, i duhovno i po načinu komunikacije. I evo danas, ja izvodim njihovu muziku na naš, balkanski način, koji je vrlo emotivan.

Tokom boravka u Kini sve više sam svirala njihovu glazbu, ali jedan od najvećih izazova s kojima sam se susretala bilo je prevazilaženje jezičke barijere i različitih načina komunikacije.

Međutim, upornost i ljubav prema glazbi pomogli su mi da se stopim sa kineskom kulturom i glazbenom scenom, uspostavljajući jedinstven dijalog između dviju različitih tradicija.

 Antena M: Kakva je  bila tvoja motivacija bila da se povežeš sa kineskom kulturom i da pjevaš na tom jeziku?

Ana Rucner: Bilo je vrlo izazovno ali uspjela sam.

Dobila zadatak od mojih menadžera da jednu kinesku kompoziciju naučim za pet dana.

Izazov sam prihvatila sa entuzijazmom i radom, pristupajući mu na jedinstven način - motivacionom porukom "Samo nauči svirati na čelu, to ti je lagano."

Bez upotrebe nota i uz intenzivno slušanje snimaka, brzo sam usvojila melodiju i tekst pjesme, bez obzira na kompleksnost kineskog jezika. Kako sam slušala pjevanje kineskog pjevača rekla sam sebi: Zašto ne bih i ja ovako pjevala? Predivno je."

Velika motivacija za ovaj poduhvat bio je moja želja da se povežem sa pjesmom na dubljem nivou. Bavila sam se analizom pjesme jer me to zanimalo. To je ljubavna pjesma.

Moja posvećenost i upornost donijele su rezultate, a pjevanje na kineskom jeziku ubrzo je postalo manje zahtjevno i više prirodno.

Vrhunac ovog muzičkog putovanja bilo je izvođenje pred kineskom publikom i zvaničnicima.

Iskustvo je fascinanstno i sebi sam rekla s ponosom “Bravo Ančice.”

Antena M: Koja kompozicija iz vašeg bogatog repertoara je posebno draga kineskoj publici?

 Ana Rucner: Oni vole klasičnu glazbu, tačnije djela kao što su djela Čajkovskog poput Labuđeg jezera i Orašara.

Zanimljivo je kako, pored klasične muzike, kinesku publiku zaokuplja i muzika iz popularnih filmskih serijala, poput "Game of Thrones". "To je toliko popularna muzika , zato što je 'Game of Thrones' sniman u Dubrovniku.

Posebno divnu saradnju imala sam sa tamošnjim lokalnim timom i producentom koga sam od milja zovem Žanko jer mu ime na kineskom nikako ne mogu izgovoriti. Naša saradnja dovela je do odluke da u fokusu programa bude Čajkovski, i koja je po svemu sudeći, bio pun pogodak.

Antena M: Uskoro se spremate za novo muzičko poglavlje u Kini?

Ana Rucner: U Kinu se vraćam već u šestom mjesecu kako bih održala niz masterclassova i brojna  gostovanja na njihovim televizijama.

Antena  M: Osim planiranih masterklasova,  u pregovorima ste za nastupe na jednom festivalu koji još uvijek čeka odobrenje?

Ana Rucner: Početak kineskog avanturizma zakazan je za 9. i 10. mjesec, simbolizujući početak jesenjeg perioda, koji obiluje novim iskustvima i izazovima. Moja putovanja u Kinu nisu samo prilika za nastupe, već i za kulturološku razmjenu. To je najljepše.

Antena M: Vaš posljednji singl “Tebe ću” crnogorskog kantautora Boža Bulatovića osvojio je region. U pripremi je i novi album koji radi beogradski kompozitor Zlaja Timotić. Čim će album obilovati? Da li možemo očekivati fuziju klasične muzike modernog popa tradicionalnih motiva, ili nešto sasvim drugačije?

Ana Rucner: Album se zove Balkanija. To je riječ koja odzvanja u ušima svih nas koji živimo na ovom šarolikom poluostrvu, gdje se kulture sudaraju i stapaju. No, šta je Balkanija u muzičkom smislu? To je ime albuma koji obećava da će se naći u samom srcu balkanske muzičke tradicije, dok istovremeno pruža nešto sasvim novo.

Albumom "Balkanija" objedinila sam različite balkanske priče u jednu cjelinu.

Album inicijalno sadrži osam pjesama, ali priča nije završena sa tim - nudi nam deset autorskih djela koja svako na svoj način govore o Balkanu. Priče koje obuhvataju širi pojam Balkana, ponekad čak i djelove Italije i Turske, dajući nam do znanja koliko su zapravo granice naših kultura prožete i isprepletene.

Interesantno je da je ovaj album tokom osam godina, sazrijevao u ladici čekajući pravi trenutak da ugleda svjetlost dana. Taj trenutak je, izgleda, napokon dočekan, potaknut hitom "Tebe ću", koji je pokrenuo lavinu inspiracije i entuzijazma. Ovaj hit pokazuje kako autorsko djelo može utabati  put uspjehu i ponovnom buđenju muzičke scene regiona.

Album "Balkanija" se ne ograničava samo na jedan jezik ili muzički žanr. Naprotiv, unutar ovog umjetničkog djela nalazi se bogatstvo jezika – od italijanskog do romskog – a sve to okupano je u melodije koje variraju od stroge klasične muzike do modernih ritmova.

Kada je riječi o daljoj promociji, jasno je da "Balkanija" ne zna za granice. Premda će prvo biti predstavljen hrvatskoj publici, moje ambicije su velike pa se može očekivati da će ovaj album naći put do slušalaca širom Balkana, a možda i van njegovih granica.

Saradna sa  Zlajom Timotićem, je sudbinska. Kroz osam godina prijateljstva i muzičkog partnerstva, suočavali smo se sa  brojnim izazovima – od finansijskih prepreka do globalne pandemije – ali svaka dobra priča dolazi sa svojim izazovima.

Album Balkanija je više od muzičkog projekta; to je priča o povezivanju, prelamanju granica i afirmaciji bogatstva različitosti koje Balkan nudi.

Kroz muzičku prizmu, on nam dočarava dinamičnu sliku ovog regiona, podsjećajući nas na njegovu izuzetnu snagu i ljepotu.

Antena M: Kako balansirate između internacionalne karijere, klasične čelističke virtuoznosti i savremenog izraza koji dopire do šire publike?

 Ana Rucner: Nemam pojma kako. To je priča o hrabrosti, vjeri u sebe i nesalomljivom duhu koji ne dopušta da ga okolnosti savladaju.

Sve je počelo kada sam počela saradnju u Srbiji sa Zlajom, suočavajući se odmah sa nedostatkom podrške iz svog tadašnjeg tima.

„Da kaj radiš sad ti to, kak ti to misliš,“ pitali su me, sumnjajući u moj odabir. Ali umjesto da odustanem ja sam hrabro odlučila da ču raditi i naći se tamo gdje će biti najprirodnije za mene. Moram probati.

 Antena M:  U Kotoru, večeras otvarate i CIM festival, koji će trajati do 1. juna.  Koliko Vam je Crna Gora izazovna kao prostor za jedan veliki solistički koncert?

Ana Rucner: Voljela bih to napraviti, ali samo kada bi bila sigurna da bi koncert bio rasprodat. Da bih imala dovoljno publike, moraju me bolje upoznati. Mene možda poznaju određeni ljudi, ili krugovi, ili možda kao muzičara, ali generalno, globalno, ne. Jer nisam radila jako dugo veće koncerte.

Sjećanja na prve koncerte i nastupe u Crnoj Gori služe kao podsjetnik na skromne početke koje je dijelila sa svojom publikom.

Ana Rucner: Svoje prve koncerte još kao mlada djevojka radila sam u Crnoj Gori, po kafanama, restoranima, plažama. To su bili moji počeci, i o tome se tada nije pisalo. Nije bilo ni društva, ni menadžmenta, ni medijske podrške.

Nastupala sam na budvanskom festivalu prije više od 20 godina, bila sam mlada mama i ostavila sam snažan utisak na publiku.

Svirala sam sa orkestrom, a sin Darian bio je beba. Moj nastup oduševio je jednu ženu iz publike, koja je moju strast prenijela i svojoj prijateljici.

Antena M: U pripremi za ovaj razgovor rekli ste da nikada niste otkazali nijedan koncert – izlazili ste na scenu i s visokom temperaturom, jer smatrate da publika uvijek mora biti ispoštovana. Otkud ta snaga i posvećenost? Da li je to lični standard koji ste sebi postavili od početka karijere?

Ana Rucner: Postoje momenti koji bi mnoge obeshrabrili, poput bolesti ili prirodnih ciklusa koji mogu uticati na fizičko stanje. Ipak, za mene je to još jedan izazov koji mi daje dodatnu energiju i sna.

Antena M: Vaša velika želja je da klasičnu muziku približiš svima. Jesi li blizu tog cilja?

Ana Rucner: Vidjeti djevojčice koje su odlučile svirati čelo inspirisane mojim radom za mene  predstavlja najveće profesionalno ostvarenje. Takav neprocjenjivi uticaj daje mi snagu i motivaciju da nastavim sa svojim radom.

Posebno zanimljiv je dio mog iskustva u Kini, gdje je značajan broj mladih zbog mene zainteresovan za učenje sviranja violončela.

Kina, sa svojom ogromnom populacijom, pruža izuzetno plodno tlo za širenje umjetnosti i kulture, a ja imam tu privilegiju da budem u srcu tog kreativnog vrenja.

I za kraj ovog razgovora premijerno nova pjesma "Reci osam" koju je za Anu uradio Zlaja Timotić.