Oproštajni spektakl "Povratak na početak" u Birmingemu bio je savršen kraj za bend koji je zauvijek promijenio muziku.
Svaki kraj je samo novi početak. Kako i sam naziv koncerta sugeriše, Black Sabbath i brojni slavni gosti okupili su se na jednodnevnom događaju na stadionu Vila Park u Birmingemu, da zatvore priču upravo tamo gdje je sve počelo – u svom voljenom gradu. Nasljeđe ovog benda neraskidivo je povezano s ovim industrijskim centrom u srcu Engleske, čije su fabričke hale nekada proizvodile ono što će Black Sabbath kasnije definisati – heavy metal.
Bend je posljednji put nastupio u subotu, 5. jula, u svojoj originalnoj, "klasičnoj" postavi (Ozi Ozborn, Toni Ajomi, Gizer Batler, Bil Vord), ostavljajući za sobom nasljeđe koje je teško izmjeriti. Oni su ishodište teške muzike, početna tačka iz koje su izrasli svi metal pravci i bendovi koji su kasnije uslijedili. Tokom cijelog dana, brojni muzičari su kroz svoje kratke i snažne nastupe (u rasponu od 15 do 40 minuta) ponavljali jednu istu stvar: bez Sabbatha i njihove muzike, ništa od ovoga danas ne bi postojalo.
Oko 45.000 fanova okupilo se na stadionu Vila Park (dom Ozijevog voljenog Aston Vila F.C.) da isprati ovu posljednju muzičku svetkovinu, čiji će sav prihod biti doniran različitim humanitarnim organizacijama, uključujući i Dječju bolnicu u Birmingemu. Stadion, sa svojom klasičnom arhitekturom, bio je savršena pozornica za ovako veliki događaj, a uoči ljetnjih koncerata i otvaranja obližnje nove sale "The Warehouse" kapaciteta 3.500 ljudi, subotnji spektakl potvrdio je da je Vila Park postao ozbiljno koncertno mjesto i savršeno odredište za ovakvo hodočašće.
Iako je "Povratak na početak" bio prava gozba za ljubitelje metala i roka, kroz kasnije dijelove koncerta provlačila se i nota tuge. Svima je bilo jasno da su ovo posljednji nastupi Sabbatha i Ozija (koji se bori s brojnim zdravstvenim problemima), pa je čitav događaj nosio snažan osjećaj kraja jedne ere. Ipak, kako i sam naziv poručuje – heavy metal će živjeti dalje, ali će uvijek ostati u sjenci onoga što su Black Sabbath stvorili.
Mastodon otvaraju dan ubitačnih Sabbath obrada
Subota je bila posvećena odavanju počasti Black Sabbathu, a svaki bend koji je nastupio odsvirao je makar jednu obradu njihovih pjesama. Mastodon su otvorili dan moćnom verzijom pjesme "Supernaut".
Bubnjar Bran Dejlor preuzeo je glavne vokale i odlično prenio snagu koju Ozzy donosi u originalu. U završnici pjesme na binu su se pridružili članovi bendova Gojira i Tool, uz dodatnu perkusiju, čime su postavili ton za dan ispunjen obradama, saradnjama i vrhunskim metal nastupima.
Lamb of God podižu ljestvicu
Na ovoj metal svetkovini koja je okupila razne pravce – od blues revival bendova, preko thrash legendi, do modernih metal majstora – Lamb of God su zauzeli posebno mjesto.
Njihov intenzivan groove metal potpuno je zapalio publiku na Vila Parku. Frontmen Rendi Blajt šetao je binom kao gladna hijena, pokrenuo bezbroj mosh pitova i zahvalio članovima Sabbatha "što su izmislili metal". Na kraju seta, u neobičnom gestu, bacio je obje svoje patike u masu. Njihov nastup bio je kratak, sirov i potpuno eksplozivan.
Yungblud donosi 'Changes'
Jedan od nenametljivih heroja večeri bio je gitarista Extremea Nuno Betankur, koji je, nastupajući u raznim supergrupama, proveo više vremena na bini nego bilo ko drugi. Udružio se sa bubnjarem Sleep Tokena i Yungbludom za emotivno izvođenje pjesme "Changes" – balade koja kao da je napisana za Yungbludov ekspresivni i harizmatični stil.
Tokom ovog izvođenja, Sharon Osbourne, koja je stajala blizu ovog izvještača, nije mogla da zadrži suze. S obzirom na emotivni značaj pjesme, te poznatu verziju koju su Ozzy i njegova kćerka Keli zajedno snimili, bilo je jasno zašto je ovaj trenutak toliko pogodio sve prisutne.
Jake E. Lee dobija srdačan doček (za razliku od Davida Draimana)
Prva od mnogih supergrupa te večeri donijela je rijetki povratak bivšeg Ozzyjevog gitariste Džejka E. Lija. U pratnji Majka Bordina iz Faith No More na bubnjevima i Dejva Elefsona iz Megadetha na basu, Lee je dočekan ovacijama koje su ga, sudeći po njegovoj reakciji, iskreno dirnule.
Podsjetimo, Lee je u oktobru 2024. teško ranjen u nasumičnom napadu i jedva se oporavio. S druge strane, publika nije bila tako blagonaklona prema frontmenu Disturbeda Dejvidu Draimanu, koji je više puta izviždan i ubrzo se povukao sa bine. Ako vas zanima zašto – internet zna odgovor.
“Dajte malo i bubnjarima”
Drugi supergrupa blok bio je prava muzička lavina, sa mnoštvom muzičara koji su se smjenjivali na bini s raznim obradama. Posebno se izdvojila obrada pjesme "Symptom of the Universe", u kojoj su Blink-182 bubnjar Travis Barker, Danny Carey iz Toola i Chad Smith iz Red Hot Chili Peppersa dijelili solo momente uz Tom Morella i ostatak ekipe. Barker je izveo svoje poznate trikove, ali je Smith, sa svojim skromnim bubnjevima u poređenju sa Careyjevim, bio pravo otkrovenje.
Legendarni frontmeni briljiraju
U drugom supergrupa segmentu, sjajna ekipa koju su činili Chad Smith, Tom Morello iz Rage Against the Machine i Steven Tajler iz Aerosmitha donijeli su obrade "Whole Lotta Love" Led Zeppelina i "Walk This Way" Aerosmitha. Tajler je oduševio – karizma i samopouzdanje na nivou, publika u transu. Kasnije se pridružio i Axl Rose iz Guns N’ Rosesa, koji je, uprkos svojoj reputaciji nepredvidivih nastupa, bio u vrhunskoj formi. Njegovo izvođenje "Sabbath Bloody Sabbath" bila je tehnički zahtjevna, ali on je savršeno iznio svaku notu.
Metallica dokazuje da su zasluženo glavna podrška večeri
Publika je s nestrpljenjem čekala Metallicu. Počeli su s korektnom, ali ne spektakularnom obradom "Hole in the Sky", da bi ubrzo prešli u petu brzinu s "Creeping Death" i "For Whom the Bell Tolls".
Četvorka je bila u top raspoloženju, energično su šetali binom, radili sve svoje prepoznatljive poteze (od hodanja u čučnju Roberta Truhilja do karakterističnih grimasa Larsa Ulricha), svirali s tolikom lakoćom kao da su u studiju, a ne pred desetinama hiljada ljudi. Kad su završili s "Master of Puppets", atmosfera na stadionu je bila na ivici euforije.
Ozzy ponovo na svom prijestolu
Došao je trenutak da princ tame zauzme svoje mjesto. Sjedeći u ukrašenoj crnoj stolici (naravno, s velikim šišmišem na vrhu), Ozzy je rekao okupljenima: "Ležao sam šest je*** godina, nemate pojma koliko mi ovo znači". Njegove riječi savršeno su opisale ton nastupa u kojem je izveo pet svojih najboljih solo pjesama.
Iako nije mogao da stoji, glas mu je bio u vrhunskoj formi – jak, jasan, prepoznatljiv, nosio je energiju kroz "I Don’t Know" i "Crazy Train". Pored krhkog, ali zahvalnog Ozzyja, posebno je dirljiv bio prizor vjernog gitariste Zakka Wyldea, koji je stajao uz njega poput odanog starog čuvara – ili možda omiljenog đavoljeg pratioca.
Sabbath nas vraćaju na početak
Naravno, kraj nas vodi tamo gdje je sve počelo. Originalna postava Black Sabbatha – Ozzy, Toni Ajomi, Gizer Batler i Bil Vord – izašli su zajedno na binu prvi put od 2005. godine. U polučasovnom nastupu izveli su "War Pigs", "N.I.B.", "Iron Man", a završili s "Paranoid".
Najviše je oduševio basista Batler, koji je još jednom pokazao zašto je jedan od najvećih basista u istoriji roka. Do kraja "Paranoida" bilo je jasno da su bendu ponestale snage, ali kada je Ozzy pozvao publiku da "poludi do kraja", mosh pitovi su se otvorili širom stadiona.
Kratko, moćno, monumentalno – posljednja eksplozija metal zvuka od četiri muzičara čiji uticaj niko ne može izmjeriti. Ovaj spektakl im je odao zasluženu počast i podsjetio nas da je svaki kraj, u stvari, novi početak.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR