Piše: Doc. dr Dragan Žarković
Govoriti i pisati o slobodi, čojstvu, antifašizmu u Crnoj Gori ima poseban značaj i specifiku.
Vjekovima prepoznavana kao kameni bastion ovih tekovina, posljednjih decenija zvanična i naučna Crna Gora iz neobjašnjivih motiva sebi i svijetu skriva svoje iskonsko lice, a okreće svoje naličje koje je sušta suprotnost ovih slavnih tekovina.
Zašto potiskujemo ono čime se druge nacije ponose?
Slavni događaji i junaci koji su krasili Crnu Goru odavno se potiskuju iz istorijskih čitanki, medijskih hronika i javnog diskursa.
Sve više se nameću neki drugi događaji i akteri čime se zadovoljavaju različite anticrnogorske aspiracije, a pod prevarnom formom navodne demokratizacije, nacionalnog pomirenja i okretanja nekakvoj neobjašnjenoj i nedefinisanoj “modernoj Crnoj Gori”.
Kroz vjekove Crnu Goru su pratila djelovanja njenih heroja i kvislinga sa njihovim pristalicama. Motivi prvih bili su: slobodarstvo, pravednost, samopoštovanje, a ovih drugih: sluganstvo, privelegije, novac. Stoga su prvi uvijek bili predstavnici domicilnog, a drugi stranog naroda. Danas su prvi u defanzivi a drugi ofanzivno nasrću sa ciljem da postanu većina kako bi Crnoj Gori povratili apsolutno vazalstvo.
Akcentovanje crnogorskih junaka i događaja koji su afirmisali i učvršćivali labilnu crnogorsku državnost, danas je rijetka pojava. Jedan takav događaj desio se prije godinu dana i zavređuje pažnju jer predstavlja usamljeni pokušaj anticipiranja istinskih crnogorskih tekovina Drugog svjetskog rata, poslijeratne izgradnje i razvoja Crne Gore, a koje se neprestano potiskuju i
pokušavaju zaturiti od sjećanja starijih i sakriti od mladih naraštaja.
Riječ je o Međunarodnom simpozijumu: „Vidoje Žarković – život i djelo”, održanom 11.09.2025 godine, u Podgorici.
Međunarodni simpozijum organizovan u nepovoljnom društveno-političkom crnogorskom diskursu, ignorisan od svih državnih institucija i lokalnih zajednica, ipak je okupio naučnike, javne radnike, publiciste, istraživače, iz različitih akademskih oblasti i zemalja regiona, čime je potvrđen njegov međunarodni karakter i nesporna naučna relevantnost.
Od pristiglih pedesetak radova Uređivački odbor za štampu je odobrio 39, koji sagledani u cjelini, nude višeperspektivni uvid u društvenoistorijski kontekst u kojem je djelovao Vidoje Žarković, ali i u šire bazične fenomene: slobode, antifašizma, građanskog suživota, prosperiteta i nacionalne samobitnosti, kao temelja na kojem počiva identitet savremene Crne Gore.
O Međunarodnom simpozijumu
Cilj Međunarodnog simpozijuma bio je da otvori prostor za kritičko i interdisciplinarno promišljanje o istorijski prelomnim vremenima i njihovim protagonistima, ali i o vrijednostima koje su u njima afirmisane: Slobodi, socijalnoj pravdi, društvenoj solidarnosti, antifašizmu, crnogorstvu, koje danas - u izuzetno izazovnim unutrašnjim i transformišućim vanjskim društveno-političkim okolnostima, zahtijevaju novu reafirmaciju.
Od strane relevantnih učesnika i dopisnika, Međunarodni simpozijum je anticipirao cjeloživotan i ogroman doprinos Vidoja Žarkovića svestranom ratnom i poratnom razvoju crnogorskog društvenog, političkog i institucionalnog sistema u okvirima tadašnje zajednice jugoslovenskih naroda.
Simpozijum, je bio metodološki i organizaciono koncipiran da višeslojno i sa različitih vizura, evocira uspomene i na bazi činjenica razjasni ulogu generacija patriota i državnika, među kojima je prepoznata istaknuta uloga Vidoja Žarkovića, u procesima realizacije slobodarskih antifašističkih tekovina, uspostavljanja prekinute dvodecenijske državnosti Crne Gore, te njene intenzivne poratne izgradnje i razvoja.
Vidojev ratnički, oficirski, politički, društveni, državnički i intelektualni doprinos bio je cjeloživotan i višedimenzionalan – započet prvoboračkim stažom dječaka četrnaestogodišnjaka, potom prekaljenog ratnika, oficira JNA, najistaknutijeg političkog rukovodioca u Crnoj Gori i SFRJ, do neumornog promotera mira, bratstva i jedinstva svih naroda i narodnosti, kako u ratu - miru tako i u kasnijim procesima pripreme i realizacije ratova iz devedesetih godina, kada je Jugoslavija nestajala u krvi.
O Zborniku radova
Zbornik radova će biti promovisan 28.10.2025. u Podgorici, sa početkom u 19h.
Nastao je kao rezultat dvogodišnjeg naučnog i organizacionog rada i predstavlja dosada najsveobuhvatniji pokušaj sagledavanja ličnosti i djela Vidoja Žarkovića u njegovoj istorijskoj, političkoj, institucionalnoj i društvenoj kompleksnosti.
Zbornik nije samo akademska publikacija – on je dokument vremena, svjedočanstvo o potrebi da se suočimo sa prošlošću ne radi idealizacije, već utemeljenog razumijevanja, ne radi nostalgije, već u ime učenja i istinskog preispitivanja: da li to što radimo danas radimo pravilno?
Zbornik je poziv na dijalog, na obnovu kritičke misli i na očuvanje onih temelja na kojima se zasnivaju savremeno evropsko građansko društvo i demokratski poredak.
Radovi uvršteni u ovu publikaciju obuhvataju širok spektar tema i različitih pogleda – od biografskih, istoriografskih i politikoloških analiza, preko razmatranja ideološko-političkih i institucionalnih procesa, pa do savremenih refleksija na nepovoljna nasljeđa balkanskih suprotstavljenosti, nejednake istorije zastupljenosti ideja antifašizma nekada i sada, u kontekstima izazova s kojima su se u prošlosti suočavali i do dan danas suočavaju crnogorsko društvo sa svojim unutrašnjim provurječnostima, vanjskim uticajima na fonu vjekovnih balkanskih suprotstavljenosti.
Zbornik radova u kojem su pored radova autora, predstavljeni govori, obraćanja i razgovori sa Međunarodnog simpozijuma održanog 11.09.2024 godine, u više domena donosi nova saznanja, rezultate istraživanja, činjenice i događanja, pa se prema naučnim kriterijumima može smatrati Monografijom.
Autori radova su ljudi koji su lično poznavali Vidoja: bili njegovi saradnici i saučesnici brojnih poduhvata, kao i mlađi ljudi koji su izučavajući noviju crnogorsku istoriju kroz svoje radove, dali svoje nepristrasne sudove o dostignućima i ljudima koji su bili njihovi nosioci.
Zbornik nije prosti zbir radova – to je dokument vremena, trag jednog ozbiljnog naučnog i organizacionog poduhvata, čiji je cilj bio da osvijetli ne samo život i djelo Vidoja Žarkovića, već i ostalih aktera tog teškog ratnog i poratnog vremena. Sa ove distance nije jednostavno razumjeti kontekst tog nama nepoznatog ratnog vremena, kada se Crna Gora junački borila sa svojim nejakim snagama protiv najstrašnije fašističke i unutrašnje kvislinške pošasti, koju je istorija zapamtila.
Takođe, teško je danas razumjeti snažne i sa ličnog aspekta beskorisne motive, ne manje teške borbe u ostvarenoj slobodi, da se pobijedi strašno poratno crnogorsko siromaštvo.
Na zgarištima spaljenih sela i gradova vaskrsavali su: gradovi, privreda, željezničke i drumske saobraćajnice, brodske i avio luke, fabrike.
Utemeljeni su: Univerzitet, Akademija nauka, mediji. Stoga pisati o tim vremenima i junacima tih vremena ima posebnu važnost jer time akcentujemo dokazane crnogorske tekovine: antifašizam, slobodarstvo, čojstvo, solidarnost, pravednost. Zbog vremenskog i političkog konteksta u kojem je realizovan ovaj projekat, znali smo da ulazimo u rizik da plemenita naša namjera ne doživi neuspjeh ili se ne pretvori u svoju suprotnost.
Stoga smo u startu postavili temeljni pristup: na bazi objektivnog naučno-kritičkog stajališta razmatrati ličnost, u kontekstu
opasnog ratnog i teškog poratnog vremena, sa svim tadašnjim i sadašnjim: izazovima, slojevitostima, dilemama, reperkusijama i kontradikcijama.
Kao rezultat dobili smo Zbornik koji nije skup apoteozičnih niti osuđujućih radova. Ne – on je pokušaj da se kroz naučan multidisciplinarni pristup osvijetli i razumije jedno vrijeme, kroz prikaz životopisa jedne znamenite ličnosti crnogorske i jugoslovenske istorije, koju je On oblikovao i usmjeravao.
Značaj evociranja uspomena generacije Vidoja Žarkovića
Od smrti Vidoja Žarkovića proteklo je četvrt vijeka, ali uprkos svim pokušajima diskreditacije i neutemeljene kampanje medijskih blaćenja iz devedesetih, njegovo djelo danas izuzimajući usamljene pripadnike revizionističkih u suštini profašističkih ideologija, ne izaziva oprečna tumačenja.
To je potvrda one Njegoševe o vremenu majstorskom rešetu. Vremenu koje teži da svakome dodijeli svoje mjesto u istoriji. Ali vremenu kojem u Crnoj Gori često mi svojim iracionalnostima ne damo da sasvim otvori sopstvena vrata istine. Takva tendencija je ostvarena i u primjeru, koja je centralna tema ovog Zbornika.
Sa istorijskog aspekta nije najpresudnije što smo devedesetih na svoju štetu krenuli da rušimo legitimna i legalna rukovodstva koja su zasluživala samo poštovanje. Ali je presudno važno što danas imamo brojne žive dokaze da je to bila naša velika greška i nova greška je što danas ne želimo priznati takvu grešku. Nije to najvažnije zbog onih o koje smo se evidentno je, krupno tada ogriješili. Nije ni zbog nas, koji smo učinili to ogrješenje, nego je presudno važno zbog mladih i budućih generacija da se njima saopšti istina da takve grehove i oni ne bi ponovili.
Pristup istinitog prikazivanja prošlosti od esencijalne je važnosti za prosperitet i opstanak svih: od pojedinca, preko porodice, do nacije a posebno male nacije kakva je crnogorska. Sa ponosom konstaktujem da smo učinili sve da se u ovom projektu istina stavi na pripadajući joj pijadestal, a nadam se da je ovaj Zbornik potvrda takvog pristupa.
U svojstvu Urednika Zbornika radova, imam čast naglasiti da autori i učesnici potiču iz više zemalja, različitih su naučnih disciplina i pripadaju različitim generacijama. Stoga radovi u ovoj knjizi nijesu jedinstveni po metodološkom pristupu, naučnoj ili književnoj formi, ali jesu po svojem odnosu: naučnom, ozbiljnom, odgovornom i iskrenom. To nam pokazuje da je interesovanje za ovu temu prevazilazilo geografske i političke granice, ali i da potreba za naučno utemeljenim promišljanjem naše nedavne prošlosti i najvišim državnim protagonistima koji su bili nosioci krupnih društvenih promjena, nije prestala, da ona živi i traje. Ja bih naglasio da je ona danas važnija nego ikad.
Sve ono ružno što nam se kroz noviju istoriju događalo, a što nam se i danas događa, upućuje na zaključak da se neprestano moramo preispitivati o sopstvenom doprinosu nepovoljnih posljedica koje su isključivi rezultat naših loših odluka.
Moramo se zapitati: da li su sva loša događanja i procesi ranije i danas, bili neminovni ili su bili direktni produkti: naših
zabluda, naših neznanja, naše pohlepe i naše nepažnje? Nadam se da će makar djelimične odgovore na ova pitanja pronaći svaki čitalac u ovoj knjizi.
Međunarodnom simpozijumu svojim prisustvom i pozdravnim riječima podršku su dali neki od Vidojevih savremenika i saradnika koje sam više puta kontaktirao i koje želim pomenuti:
Milan Kučan, prvi predsjednik nezavisne Slovenije,
Raif Dizdarević, bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ,
Stipe Mesić, bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ i Predsjednik Republike Hrvatske,
Milo Đukanović, bivši predsjednik i premijer Crne Gore,
Bogić Bogićević, bivši član Predsjedništva SFRJ,
Azem Vlasi, ugledni politički i pravni autoritet s Kosova.
Njihova podrška ovom projektu potvrđuju da je tema Simpozijuma prevazišla lokalne okvire i da pitanje razumijevanja lika i djela Vidoja Žarkovića ima regionalni i evropski značaj.
Uprkos gornjoj činjenici važno je naglasiti drugu znakovitu pojavu koja zabrinjava: nijedna aktuelna institucija Crne Gore – ni državna, ni lokalna – uključujući dvije durmitorske opštine Plužine i Žabljak, nije podržala održavanje ovog naučnog skupa, niti učestvovala u bilo kojem obliku u njegovoj organizaciji.
Ovo je, nažalost, govorljiv signal o odnosu naše institucionalne stvarnosti prema sopstvenoj istoriji, ali i dodatni motiv da upravo mi: akademska zajednica i civilna sfera, nastavimo da čuvamo prostor za slobodno i argumentovano promišljanje prošlosti.
Poziv na čitanje i dijalog
Promocija Zbornika radova po pravilu predstavlja posljednji čin jednog velikog kolektivnog napora ljudi koji su realizovali ovaj projekat, bio bih srećan da ona bude i prvi korak ka narednim daljim istraživanjima.
Stoga Zbornik nije zaključen odgovor – on je otvoreni poziv na dijalog, na dalje istraživanje, preispitivanje i razumijevanje onoga što jeste naša politička i društvena prošlost.
I tu je Vidoje neiscrpna tema jer je bio jedinstven i neponovljiv, urođeni borac od rođenja do zadnjeg ovozemaljskog dana. Pored brojnih državničkih funkcija kojima je danonoćno bio posvećen, objavio je dvije knjige, čuvao je i ostavio cijelu arhivu - preko 1200 dokumenata, koju je porodica poklonila Državnom arhivu Crne Gore, koji su važno materijalno svjedočanstvo jednog vremena. Ti dokumenti su dostupni svima koji se interesuju za poslijeratni najintenzivniji razvoj Crne Gore u svojoj istoriji. Iz ove dokumentacije svako ko želi može da sazna kako se stvarala uspješna poslijeratna Crna Gora.
Analizirajući nekoliko dana u čitaonici Arhiva te dokumente, za potrebe izrade mojeg rada, mogu reći da mi je posebno kao licu tehničke struke, ovaj proces bio izuzetan intelektualni izazov i prilika za novo promišljanje i nove pristupe u zauzimanju nekih novih stavova, koje sam ranije prihvatao “zdravo za gotovo”.
Zaključno
Želio bih da Zbornik „Vidoje Žarković – život i djelo“ ne bude kraj jedne rasprave, već njen početak. Pozivam vas da ga čitate, analizirate, kritikujete – jer jedino tako istorija prestaje da bude mit, a postaje znanje.
Jedino tako istorija postaje skup nepobitnih činjenica, a ne table na kojoj se s vremena na vrijeme mijenjaju protivurječne objave.
Vjerujem da će ovaj Zbornik naći svoje mjesto ne samo u bibliotekama, već i u nastavnim programima, akademskim analizama i nadam se u javnom, naučnom i istorijskom diskursu.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR