Najbolji filmovi svih vremena po izboru Quentina Tarantina

Ako tražite dobar film da ubijete dosadan ljetnji dan, nema bolje preporuke od one koju vam može dati jedan od najpoznatijih režisera današnjice.

Iako se tek bliži polovini šeste decenije života, Quentin Tarantino se već može pohvaliti filmskom karijerom koja traje skoro trideset godina. Njegov jedinstven senzibilitet i nevjerovatna filmska tehnika magnetski privlače publiku, pa je baza njegovih obožavatelja iz godine u godinu sve veća i jača.

Osim toga, teško da bi se mogla zamisliti bilo kakva lista najboljih filmova bez njegovog čuvenog Pulp Fictiona.

Iako se čini da ga publika sa svakim novim filmom sve više voli i prihvata, internetom i medijima u posljednje vreme kruži priča da će naredni Tarantinov film ujedno biti i njegov posljednji. Priča je zapravo potekla od samog režisera koji je svojim kolegama i saradnicima u više navrata poverio kako želi da snimi deset velikih filmova u životu. Poslije jednog takvog legendarnog opusa, želja mu je da se povuče.

Kventin Tarantino se ženi

Tarantino je inače, prije svega veliki filmofil, pa tek onda radnik u filmskoj industriji. U svojim intervjuima, često ističe da je za njegov stil ponajviše zaslužno to što je strasni obožavatelj filmova i da se može pohvaliti impresivnim spiskom odgledanih.

Sve popularniji španski reditelj Alex de la Iglesia je jednom prilikom ispričao da se postidio u razgovoru sa Tarantinom jer je ovaj znao napamet španske filmove za koje ovaj nije ni čuo.

A koji su to filmovi uticali na njega? I to toliko da bi ih on uvrstio na listu najboljih svih vremena? Filmski magazin Sight&Sound pozvao je Tarantina da glasa u anketi za 12 najboljih filmova svih vremena. Filmovi koje je odabrao su sljedeći:

Apokalipsa danas (Appocalypse Now, Kopola, 1979.)

Nesrećnici (The Bad News Bears, Riči, 1976.)

Keri (Carrie, de Palma, 1976.)

Sluđeni i zbunjeni (Dazed and Confused, Linklejter, 1993.)

Dobar, loš, zao (The Good, the Bad and the Ugly, Leone, 1966.)

Veliko bjekstvo (The Great Escape, Stardžis, 1963.)

Njegova djevojka Petko (His Girl Friday, Hoks, 1939.)

Ajkula (Jaws, Spilberg, 1975.)

Tigar jede ljepotice (Pretty Maids All in a Row, Vadim, 1971.)

Oslobodjeni gnijev (Rolling Thunder, Flin, 1977.)

Nadnica za strah (Sorcerer, Fridkin, 1977.)

Taksista (Taxi Driver, Skorseze, 1976.)

Sudeći po ovoj listi, Tarantino ne samo da je birao druge zvučne autore, već se dobrano držao onih koji su bili inspirsani istim žanrom kao i on, te je redom dodao na listu De Palmu, Leonea, Hoksa, Spilberga, Fridkina.

Imena poput Skorsezea i Kopole, pak, pripadaju izboru iz takozvanog Novog Holivuda – talasa koji je bio u punoj snazi sedamdesetih.

Ovaj talas upravo je prethodio drugom velikom talasu, takozvanom Indivudu, koji je lansirao karijere sjajnih režisera, među kojima je i sam Tarantino.