"Crna Gora i dalje meta Beograda, čiji je dugoročni cilj poništenje crnogorske nezavisnosti"

Beograd se nije pomirio sa odlaskom Crne Gore i na sve načine pokušava da isprovocira haos uz pomoć lokalnih aktera. Srbija ne bira riječi kad kvalifikuje položaj Srba u Crnoj Gori, ali i crnogorsku državnost.

U tom smislu, Kosovo zaista Beogradu služi kako bi se nekako ,,namirio“ u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, smatra predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko.

Ona vjeruje da je u okolnostima svakodnevnih varnica na relaciji Srbija – Kosovo teško očekivati nastavak dijaloga dvije zemlje u Briselu, kao i smirivanje tenzija na Balkanu.

Biserko u intervjuu Pobjedi kaže da je dijalog Beograda i Prištine mrtav već duže vrijeme, što potvrđuje i činjenica da je format pregovora izmijenjen, tj. da se promjena granica dogovara paralelnim kanalima.

,,Za postojeće stanje zaslužne su obje strane, koje su namjerno obesmišljavale pregovore i stvarale uslove za nasilno rješenje kosovskog problema“, objašnjava Biserko.

,,Istovremeno, pokazalo se da ni Evropska komisija, odnosno komesarka Federika Mogerini, takođe nijesu dorasli zadatku. Evropska unija je svojim podilaženjem predsjedniku Aleksandru Vučiću, odnosno Beogradu, previdjela da se unutar same Srbije ruše sve institucije, uzurpiraju mediji i brutalno obračunava sa svim neistomišljenicima, što je zemlju po mnogo čemu vratilo u devedesete“.

Da li je i odnos Srbije prema susjedima dokaz povratka u devedesete?

BISERKO: Naravno. Regionalni odnosi trenutno su na ivici pucanja. Nepovjerenje svih susjeda prema Srbiji potpuno je opravdano, tim prije što Beograd, podižući tenzije, uporno falsifikuje i revidira ne samo istoriju, nego i stvarnost. Srbija simultano destabilizuje, ili to pokušava, Makedoniju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu. U cijeloj toj ujdurmi najgore prolaze kosovski Srbi koji žive u neizvjesnosti i pod stalnim pritiskom Beograda. Njihova budućnost stavljena je na kocku neodgovornim djelovanjem dvaju predsjednika.

Priština najavljuje formiranje vojske Kosova, na šta premijerka Srbije Ana Brnabić odgovara da se ,,nada da nikada nećemo morati da upotrebimo svoju vojsku, ali je u ovom trenutku to jedna od opcija na stolu“.

BISERKO: Tenzije između Beograda i Prištine u velikoj su mjeri konstruisane, jer se želi dokazati da nijesu mogući ni multietničko Kosovo, ni Srbija. Ukoliko dođe do nasilja, ono će biti podstaknuto od strane paradržavnih grupacija koje dolaze iz Srbije. One siju strah među srpskom zajednicom na Kosovu. Srećom, KFOR veoma pažljivo prati situaciju i ljetos je uspio da spriječi incidente. Bez obzira na namjere lokalnih aktera, mislim da NATO ipak stvari drži pod kontrolom.

Pojedini analitičari vjeruju da je anticrnogorska kampanja u Srbiji u stvari način da se pažnja srpske javnosti skrene sa činjenice da predsjednik Vučić nije u stanju da riješi problem Kosova. Što Vi mislite: da li je Crna Gora kolateralna šteta ili je riječ o ozbiljnijem problemu?

BISERKO: Crna Gora je meta, odnosno cilj od kojeg Srbija nikada nije odustala. Beograd se nije pomirio sa odlaskom Crne Gore i na sve načine pokušava da isprovocira haos uz pomoć lokalnih aktera. Srbija ne bira riječi kad kvalifikuje položaj Srba u Crnoj Gori, ali i crnogorsku državnost. U tom smislu, Kosovo Beogradu zaista služi kako bi se nekako ,,namirio“ u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.

U kom smislu ,,namirio“? Teritorijalno ili…?

BISERKO: Ovako složen međunarodni i regionalni kontekst pogoduje raznim aspiracijama i geostrateškim promišljanjima. Tokom cijelog 20. vijeka Srbija nije krila da ima pretenzije na BiH i na Jadran; i sadašnje elite smatraju da je trenutak za realizaciju tog cilja. Uostalom, čemu služi teza o tome da su avnojevske granice komunističke i da više nijesu legitimne? Takođe, ruski stratezi i analitičari ističu da granice na Balkanu nijesu definitivne i da Moskva mora imati udela u njihovom konačnom zaokruživanju.

Koji ruski analitičari?

BISERKO: Najpoznatiji je Aleksandar Dugin, ruski filozof i jedan od najbližih savjetnika Vladimira Putina, koji je zagovornik tzv. pravoslavnog saveza. Dugin smatra da bi „novi geopolitički poredak“ na Balkanu trebalo da se zasniva na stimulisanju svih integracionističkih procesa na osovini sjever-jug. To znači da je cilj maksimalno podržavati jačanje veza Beograd –Atina – Sofija i Sofija – Atina. Cio prostor Balkana predstavlja ,,složen konfiguracijski projekat opšteslovenske južne federacije, koju čine Srbija, Bugarska, Makedonija, Crna Gora i Srpska Bosna“. U toj tvorevini, ističe Dugin, Srbi predstavljaju evroazijski impuls: pojavljuju se kao nosioci heartlanda. U takvom poretku Makedoniji bi se dodijelio poseban status, kako bi se uklonio kamen spoticanja između sve tri balkanske pravoslavne države. I predsjednik Vladimir Putin kazao je nedavno da očekuje da će pregovori Evroazijske ekonomske unije (EEU) sa Srbijom o sporazumu o trgovinskim preferencijalima uskoro biti završeni.

Kako to tumačite?

BISERKO: Nije sporna saradnja sa Evroazijskom unijom, ali ona ne rješava ključan problem Srbije, a to je razvoj. Nažalost, i predsjednik Vučić i premijerka Brnabić su u posljednje vrijeme u više navrata jasno pokazali da članstvo u EU nije prioritet Srbije. Ipak, ne mislim da je Zapad još odustao od Srbije, što dokazuje i aktivnija uloga NATO. Uostalom, geografski, infrastrukturno, civilizacijski Srbija pripada Evropi, koja takođe ima svoje projekcije u regionu.

Odnosi Crne Gore i Srbije od 2012. i dolaska Srpske napredne stranke bili su uglavnom korektni. Zašto je došlo do ovog zaoštravanja, što mislite?

BISERKO: Već sam rekla da je Crna Gora i dalje meta Beograda, čiji je dugoročni cilj poništenje crnogorske nezavisnosti i državne samostalnosti. Srbija od toga nikada nije i neće odustati. U tom smislu ne čudi to što se posljednjih mjeseci u Beogradu uporno stvara atmosfera koja bi opravdala i neke agresivnije akcije, u šta su uključeni i pojedini ministri u Vladi Srbije (Nenad Popović i Aleksandar Vulin, na primjer), zatim predstavnici Srpske pravoslavne crkve, vojske i SANU (Matija Bećković). Naravno, u tom spinovanju učestvuje i ministar inostranih poslova Ivica Dačić, koji je nedavno kazao da „državljani Srbije trpe maltretiranje od strane crnogorskog sudstva i tužilaštva, bezrazložno se pritvaraju; neki su godinama u pritvoru, drugi imaju zabranu izlaska iz Crne Gore. Posebna priča je diskriminacija nad Srbima iz Crne Gore kojima se pokušavaju uskratiti sva moguća prava - od zapošljavanja, do toga da im se zabranjuje upotreba srpskog jezika u školama. Na udaru se nalazi svi. Progone se politički lideri Srba... Nema primjera u Evropi u 21. vijeku da je jedan narod u tako lošem položaju kao što su to Srbi u Crnoj Gori“. Paralelno sa napadima iz Beograda, u Podgorici ekstremna desnica organizuje provokativne akcije, uperene protiv crnogorske nezavisnosti.

Mislite da su te stvari koordinisane?

BISERKO: Dok predsjednik Vučić podiže borbenu spremnost Vojske Srbije, dotle poslanici Demokratskog fronta u Skupštini Crne Gore najavljuju pobunu i građanski rat. Umjesto da se smiruje, situacija se radikalizuje; i to ne samo u Crnoj Gori, već i sa ostalim susjedima. Ova simultana dinamika akscelira i ide u negativnom pravcu.

 Pitala sam Vas zbog čega je došlo do pogoršanja odnosa Podgorice i Beograda?

BISERKO: Mislim da je riječ o procjeni Beograda da je, dok još Srbija ima podršku Rusije, došlo vrijeme da se neke stvari na Balkanu konačno riješe. Ministar Sergej Lavrov je, na primjer, nedavno optužio Ameriku da je izvršila pritisak na Makedoniju da promijeni ime protiv volje naroda. To znači da Moskvi ne odgovara postignuto rješenje i da će nastaviti da pokušava da osujeti članstvo Makedonije u NATO.

 Hoćete da kažete da Srbija postaje ruski instrument za destabilizaciju regiona?

BISERKO: Nema sumnje da Srbija danas djeluje u korist Rusije, odnosno da sprovodi ruske interese na Balkanu. Istovremeno, moraju se uzeti u obzir i aspiracije same Srbije, koja Moskvu koristi kako bi svoje pretenzije i promovisala i ostvarila. Međutim, Beograd kao da nema dobru procjenu.

Kako nema?

BISERKO: Ko garantuje da bi se eventualna rekonstrukcija Balkana desila po želji Beograda, a ne, recimo, po želji Bugarske?! Beograd mora da ima na umu da bi svaka dalja fragmentacija Balkana mogla biti na štetu Srbije.