Mićanović: Država mora biti politički neutralna u odnosu na vjerska pitanja

Odvojenost crkve i države, prije svega, garantuje vjersku slobodu svim građanima. Omogućava svakom pojedincu da praktikuje svoju vjeru, ili da bude bez religije, bez straha od diskriminacije, kaže u intervjuu za Televiziju E Anđela Mićanović, doktorandkinja na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Luksemburgu. Dodaje da, država mora da bude politički neutralna u odnosu na sva vjerska pitanja, kako bi osigurala jednakost svih građana pred zakonom.

Za sve manje demokratije je, kaže, odgovorno više aktera, a u prvom su redu političari koji podržavaju negativne trendove, demokratsko nazadovanje i često kalkulišu evropskim integracijama, kroz etnonacionalističku retoriku.

Ona vjeruje da je veliki problem u Crnoj Gori činjenica da država već godinama u evropskim integracijama napreduje veoma sporim koracima i što često nije jasno, kako kaže, ko koga zavarava.

“Da li političari nas i Evropljane kada govore da nešto zapravo rade ili možda Evropa kad nam kaže da nas Unija želi”, rekla je Mićanović Televiziji E i dodala da Crna Gora prije svega treba da teži boljem društvu za sve.

TVE: Ispitujete geopolitičke, političke, institucionalne i druge faktore koji su uticali na to da se kao društvo krećemo sve dalje od demokratije. Ko je kriv za to?

Mićanović: Odgovornost je na više aktera. Prije svega na političkim strankama, na političkim liderima koji podržavaju negativne trendove i demokratsko nazadovanje, a često kalkulišu evropskim integracijama, kroz etnonacionalističku retoriku. To koriste kako bi društvenom polarizacijom zadržali vlast. Uče nas da smo jedni drugima neprijatelji, da se borimo protiv nauke, vrijednosti koje smo baštinili, vrijednosti koje vode ka modernizaciji društva. Međutim, treba da budemo svjesni da odgovornost nije samo na političarima i njihovim strankama, već i na građanima, civilnom društvu. Treba, prije svega, iskoristiti pravo glasa, građanskim aktivizmom zaštitili vrijednosti demokratije, kazniti političke predstavnike onda kada ne ispune obećanja ili kada društvo vode u sukobe.

TVE: Da li društvo to čini? Da li se borimo kao društvo sa tim ili dopuštamo da nas vuče sve dublje?

Mićanović: Mislim da se borimo. I dalje u Crnoj Gori postoji kritična masa, ljudi koji vjeruju u građansku Crnu Goru. Neki od nas se bore javno izgovorenom i pisanom riječju, podizanjem svijesti o problemima, edukacijom, zagovaranjem javnih politika, prije svega među političkim inostranim predstavnicima. Oni vrlo često ne znaju šta se dešava u Crnoj Gori i računaju upravo na svoje kontakte. Borba, naravno, nije i ne mora da bude samo javna. Ona se vodi na individualnom nivou, kada prevazilazimo razlike i kada postoji poštovanje. Nažalost, mislim da su određeni politički akteri koji podstiču negativne vrijednosti, sukobe i tjeraju nas nekoliko stepenica unazad, dobili previše medijskog prostora, previše podrške.

TVE:Da li je društvo u Crnoj Gori zaista podijeljeno ili su vještačke podjele stvorili oni koji kreiraju politike?

Mićanović: Mislim da ne treba zaboraviti da su Crna Gora i njen narod otvorili vrata mnogim izbjeglicama tokom rata u Jugoslaviji, da su djeca u Crnoj Gori učila sa djecom različitih vjerskih i nacionalnih pripadnosti i da to, nama tadašnjim mladim generacijama, nikada nije bio problem. To ukazuje na činjenicu da su današnje pojedine stavove kreirali agenti socijalizacije kao što su mediji, političari, nastavnici, profesori... da smo mi svi zajedno tome doprinijeli. Van granica regiona savršeno dobro funkcionišemo i sa muslimanima, katolicima, pravoslavcima… Van granica, tako nešto nije bitno.

Međutim, vjerujem da je važno pomenuti da je politička apatija u našem društvu prisutna iz mnogo razloga. U Crnoj Gori smo se borili protiv tridesetogodišnje vlasti, pa smo se radovali promjenama, onda se razočarali u promjene, pa u još dvije vlade i mislim da su se građani zasitili čekanja. Zbog toga su redovi ispred konzularnih predstavništava, stranih ambasada sve duži.

Cijene rastu, plate ne pokrivaju sve troškove, u svijetu bukte ratovi, fašističke poruke širom Evrope sve su prisutnije u javnom diskursu i zbog toga se ne treba čuditi zbog čega su ljudi jednostavno nedovoljno angažovani. Zaokupljeni su ličnim problemima i izazovima. Međutim, činjenica da je društvo umorno ne znači da se u narednih pola godine ne može ništa drastično promijeniti. Zato mislim da treba odmah reagovati, jer u budućnosti možda nećemo imati priliku da ispravimo stvari.

TVE: Na koja pitanja društvo mora staviti tačku što prije?

Mićanoviać: Mislim da moramo, prije svega, prihvatiti da smo mi odgovorni za sve političke odluke i predstavnike koji su na vlasti. Jer, mi kao građani imamo priliku da ih smijenimo i moramo imati osjećaj da sami treba da doprinesemo promjenama. Kroz proteste, javne akcije, zagovaranje ideja, konstantan rad.

Vjerujem da je veliki problem u Crnoj Gori činjenica da već godinama u evropskim integracijama napredujemo veoma sporim koracima i što često nismo sigurni ko koga zavarava u toj cijeloj priči - da li političari nas i evropljane kada govore da nešto zapravo rade ili možda Evropa kad nam kaže da nas Unija želi. Zbog toga ne treba Evropska unija da bude cilj kojem težimo, već bolje društvo za sve nas.

TVE: Da li treba da brine posljednje istraživanje (CGO i Damar) koje je pokazalo da oko 70% ispitanika smatra da je aktuelna vlada sekularnog, a 30% klerikalnog karaktera?

Odvojnost crkve i države, prije svega, garantuje vjersku slobodu svim građanima. Omogućava svakom pojedincu da praktikuje svoju vjeru, ili da bude bez religije, bez straha od diskriminacije. Država mora da bude politički neutralna u odnosu na sva vjerska pitanja, kako bi osigurala jednakost svih građana pred zakonom. Dakle, kad kažemo da je potrebno odvojiti crkvu i državu, to ne vrijeđa crkvu ili nečiju vjeru, već pomaže u prevenciji vjerskih konflikata. To je za multikonfesionalnu zemlju, kakva je Crna Gora, od sustinskog značaja. Mislim da je to naročito važno zbog toga što moramo uzeti u obzir da su na teritoriji Zapadnog Balkana ratovi vođeni na upravo na tim principima, a završeni su samo prije 30 godina. To je požaram zahvaćena površina, na kojoj još nije počela da raste trava, a šansa da vatra ponovo bukne je prilično velika.