Skupština, u ponedjeljak, nije imala pravo da glasa o dnevnom redu; poslovničko pravo poslanika ne može biti iznad ustavnog prava Predsjednika

Skupštinska većina, u ponedjeljak je neizglasavanjem dnevnog reda odbacila prijedlog predsjednika države Jakova Milatovića da advokatica Mirjana Vučinić bude izabrana za sudiju Ustavnog suda. Da li je to bio šamar predsjedniku Milatoviću, koji je došao u parlament s namjerom da obrazloži svpj prijedlog, kako tvrde jedni, ili kompromitacija parlamentarizma, kako tvrde drugi - političko je pitanje na koje će, na koncu, odgovoriti građani Crne Gore na nekim izborima. Više nego zanimljivu pravnu analizu onoga što se desilo u Skupštini CG, prije tri dana, dao je za Antenu M pravni ekspert koji je, zbog nekih specifičnih okolnosti, želio da ostane anoniman. 

Analizirajući proceduralni aspekt slučaja, on je za naš portal najprije analizirao pravo predsjedavajućeg da uopšte stavlja na glasanje Dnevni red.

- Ustav sadrži imperativnu normu o sazivanju vanredne sjednice po zahtjevu Predsjednika države. To znači, da predsjednik Skupštine nema mogućnosti drugačijeg odlučivanja do sazivanja Skupštine. Poslovnik o radu Skupštine je razradio ovu imperativnu normu, navodeći da podnosilac zahtjeva za vanredno zasijedanje sam određuje dan održavanja i dnevni red. Ova rečenica je takođe imperativnog karaktera.

Međutim, ovim rečenicama se imperativnost iscrpljuje, jer u sljedećem stavu se izričito kaže da se na vanrednu sjednicu primjenjuju pravila redovnog zasijedanja. To znači, da se između ostalog primjenjuju pravila i o glasanju za dnevni red. Poslanici imaju pravo na redovnim sjednicama da ne glasaju za dnevni red, to njihovo pravo važi i za vanredne sjednice ukoliko drugačije nije propisano članom 128 Poslovnika Skupštine. Međutim, član 128 Poslovnika koji govori o vanrednim sjednicama upravo u stavu 2 navedenog člana propisuje drukčije: Podnosilac zahtjeva određuje dan održavanja i dnevni red."

Uz konstataciju da u tom članu Poslovnika nema ni predloga ni dopune dnevnog reda, ukazuje na ključno: navedeni član ne govori da podnosilac zahtjeva određuje predlog dnevnog reda, nego da određuje dnevni red.

- Za razliku od ove odredbe koja je propisana za vanrednu sjednicu, za redovnu sjednicu se koristi uobičajeni termin „predlog dnevnog reda“, i odlučuje se o „predlogu dnevnog reda“, moguća je dopuna dnevnog reda i sl. u skladu sa članom 92. Ovo jasno pokazuje da poslanici nemaju mogućnosti kod vanrednog zasijednja da unapred određeni dnevni red dopunjuju ili neizglasavaju."

Potom se sagovornik Antene M fokusirao na političkopravni aspekt sjednice koje, zapravo, nije bilo.

- Poslanici imaju pravo i dužnost da učestvuju u radu Skupštine. Ovdje je Poslovnik u članu 111 jasan, nema prava bez dužnosti. Dužnost je učestvovanje u radu Skupštine.

Učestvovanje u radu podrazumijeva raspravu i glasanje. Poslanici imaju pravo da glasaju ili ne glasaju o dnevnom redu, međutim neusvajanjem dnevnog reda na vanrednoj sjednici koju je sazvao Predsjednika države, poslanici su izašli iz svog poslaničkog prava, jer su tim djelovanjem onemogućili ostvarenje ustavne nadležnosti Predsjednika!"

Ekspert naglašava da se ne može pozivanjem na podzakonske akte (Poslovnik), onemogućiti ostvarenje nadležnosti Predsjednika, koje su ustavna kategorija!

- Ukoliko bi se suprotno tumačenje primjenilo, time bi se dao primat ostvarenju poslovničkog prava poslanika na uštrb ustavnog prava Predsjednika, došlo bi se u situaciju da je ustavna norma neprimjenjiva i da je mrtvo slovo na papiru, a to nije moguće jer niko osim sudija Ustavnog suda ne može ustavnu normu staviti van snage i pravnog života.

Zato sagovornik Antene M zaključuje:

- Opstrukcijom i neostvarivanjem skupštinske dužnosti poslanici na posredan način stavljaju van snage ustavne norme i time obesmišljavaju ustavni položaj Predsjednika. Zloupotrebu prava je opisao još Valtazar Bogišić: 'Ni svojim se pravom služit nemoš, tek drugom na štetu ili dosadu', i ovo tumačenje ostvarivanja prava postalo je temelj razvoja pravnog sistema. Pravo poslanika ne znači neodgovornost. Zato je Poslovnik i propisao da poslanik ima pravo i dužnost da učestvuje u radu Skupštine.

Poslaniku se mora obezbijediti puna zaštita u izražavanju stavova i sloboda njegovog političkog djelovanja, ali to ne smije da znači neodgovornost ljudi koji imaju poslanički mandat da se paušalno (to znači bez rasprave), i bez činjenica odnose prema drugim institucijama. Posebno se to odnosi na instituciju Predsjednika države. Tumačenjem da poslanici imaju neograničeno pravo bez dužnosti, znači ne samo da se time ukidaju ustavne odredbe o Predsjedniku, to znači i da se voljom poslanika može držati pravosuđe u blokadi i pokornosti. Time se na direktan način daje primat i prevaga zakonodavnoj grani vlasti i u odnosu na izvršnu i u odnosu na sudsku vlast."