Svi smo ispustili keks ili parče pice na pod i nismo ga bacili, već ga pojeli pozivajući se na čuveno pravilo pet sekundi. Ali da li je u redu pojesti hranu koja je pala na pod? Da li je taj zalogaj stvarno zaštićen tih svetih pet sekundi, ili je to laž u koju volimo da vjerujemo?
Nažalost, pravilo pet sekundi ne važi za sladoled
Profesor Don Šafner sa katedre za nauku o hrani Univerziteta Rutger napominje da ne voli ljudima da govori šta treba da rade, već voli da im prenese činjenice, pa da sami donesu odluku.
„Naravno, ako nešto ispustite na zemlju, to može da dođe u kontakt sa klicama, a ako pojedete klice, možete da se razbolite“, napominje profesor Šefner.
Da li je pravilo pet sekundi – ili pravilo 10 ili tri sekunde, kako god ga ko zvao – tačno, stručnjaci se slažu da je odgovor složen. Sve zavisi od nekoliko varijabli, uključujući vrstu hrane, vrstu poda na koju je pala i čime je ta površia potencijalno kontaminirana.
Šta se dešava kada ispustimo hranu na pod?
I Doson i Šafner su proučavali pravilo pet sekundi i šta se dešava kada različita hrana dođe u kontakt sa različitim površinama.
U studiji iz 2006. objavljenoj u Journal of Applied Microbiology, Doson i drugi istraživači su ispitali da li dužina vremena u kojem je hrana bila u kontaktu sa kontaminiranom površinom utiče na prenos bakterija u hranu.
Testirali su tri vrste poda – pločice, drvo i tepih – kontaminirane salmonelom, i dvije vrste hrane – salamu i hljeb.
Istraživanje je pokazalo da su nivo kontaminacije poda i vrsta površine najvažniji. Tepih je duže zadržavao više bakterija, ali se one nijesu toliko prenosile na hranu. Porozna površina tepiha omogućila je bakterijama da prodru dublje i da ne stoje toliko na površini, objašnjava Doson.
Bakterije mogu da žive na suvim površinama i do nekoliko nedjelja, tako da je potencijal kontaminacije veoma veliki, napominje profesor.
Šafner je 2016. bio koautor studije objavljene u časopisu Applied and Environmental Microbiology Journal koja je testirala lubenicu, hljeb, hljeb sa puterom i gumene bombone koji su padali na kontaminirani nerđajući čelik, pločice, drvo i površine tepiha za manje od sekunde, pet sekundi, 30 sekundi i 300 sekundi.
Istraživanje je pokazalo da se najviše bakterija prenosi na lubenicu, a najmanje na gumene bombone. Duža ekspozicija je bila glavni faktor, ali kontaminacija se desila čak i u djeliću sekunde.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR