Surovo brdo iznad Kotora obavijeno legendama

Uz nepristupačne klance pa sve do kraja zenice posmatračke, sveobuhvatan je Pestingrad iznad Kotora.

Obavijen legendama, a prkoseći vremenu, on je sjedište vila i gromova. U noćima zaštitnik drevnog rimskog Akruvijuma, pa i vizantijskog Dekaderona. Mjesečine upija u maglenoj postelji grčke vile, Alkime.

Naime, po jednoj od brojnih priča, brdo Pestingrad je dom vile Alkime.

Ona je u svoje vrijeme živjela na Olimpu, sa grčkim bogovima, međutim, zbog njene lakomislenosti i gordosti, koja je naljutila Posejdona, biva prognana sa Olimpa.

Tako izdržava kaznu po surovim obroncima Lovćena, čineći ljudima dobra djela, nadajući se da će se Posejdon na kraju smilovati, i vratiti je postojbini bogova.

Pećina na Pestingradu se naziva i Vilina pećina.

Pripovjeda se da je u toj pećini čitav jedan svijet, koji nije dozvoljen ljudskom oku. Ko i priđe pećini, odnosno Vilinom gradu, njeni čuvari će ga odmah gurnuti niz provaliju u bezdan.

Bogazi i staze presijecaju surov i krt kamen ovog vilovitog mjesta. Pogled koji puca sa Viline pećine upija čitavu Boku u biser morskog plavetnila koji se proteže i iznad granica svevidećeg oka.

Gromovi su posebno primamljivi kada pucaju iznad istočnog branioca kotorskog grada. Koliko primamljivi, toliko i zastrašujući. Ovaj paradoks je sveprisutan po čitavoj zemlji crnogorskoj, zemlji najsvjetlijeg sunca i najdubljeg mraka.

Inače, Pestingrad na latinskom jeziku znači ’peste’, što znači bolest, kuga.

Poznato je, da je Kotor u prošlosti preživljavao kugu, i to u više navrata: 1422, 1427,1435,1457,1467 i 1572. godine. U tim vremenima, u pećini su smještani svi zaraženi ljudi, obično do njih 200, a pećina je imala izvor pitke vode.

Pogled seže do vrhova, pa se spušta niz kotorsku tvrđavu do Starog grada. I tako beskrajno u krug, da nikad ne dosadi taj Pestingrad, surovo brdo iznad Kotora.