Dvije nedjelje nakon što je Spike proglašen najstarijim živim psom na svijetu, Guinnessova knjiga rekorda dobila je dokaz o još starijem psu. Bobi je rođen 11. maja 1992. godine i on nije samo najstariji živi pas, on je najstariji pas ikada, piše na stranici Guinness World Records.
Cijeli život živi s porodicom Costa u ruralnom selu Conqueiros u Portugalu. Pripada pasmini Rafeiro do Alentejo, koja u prosjeku ima životni vijek između 12 i 14 godina. Godine 1992. Bobi je registrovan u Veterinarskoj stanici opštine Leiria, koja je potvrdila njegov datum rođenja.
Njegovu dob potvrdila je i baza podataka za kućne ljubimce koju je odobrila portugalska vlada i kojom upravlja Nacionalna unija veterinara. Rekord dug gotovo vijek, držao je pas Bluey, koji je doživio 29 godina i pet mjeseci.
Bobi je rođen kao jedno od četiri muška šteneta u kući u kojoj je porodica Costa skladištila drva. "Imao sam osam godina", rekao je Leonel Costa, koji sada ima 38. "Moj otac je bio lovac i uvijek smo imali mnogo pasa."
Leonelov otac je, zbog velikog broja životinja koje su imali, odlučio da ne mogu zadržati niti jedno rođeno štene. Dan nakon što su psići rođeni, Leonelovi roditelji su ušli u prostor i brzo ih uzeli dok je njihova majka Gira bila odsutna. Međutim, u žurbi nisu shvatili da su jednog ostavili za sobom.
Leonel se prisjeća da su on i braća bili tužni, ali primijetili su da Gira nastavlja ići u prostor gdje su psići rođeni. Odlučili su je pratiti i otkrili su Bobija. U početku su ga držali u tajnosti. Znali su da roditelji neće dopustiti da imaju psa. Kada su roditelji otkrili psa, bilo je prekasno i morali su ga zadržati.
"Priznajem, kad su saznali da imamo psa, kaznili su nas, ali je vrijedilo", kaže Leonel, koji smatra da je najveći uzrok Bobijeve dugovječnosti mirno okruženje i život daleko od grada. Bobi nikad nije bio vezan lancem niti na uzici, uvijek je uživao u slobodnoj šetnji šumama i zemljištima u blizini kuće.
Leonel je Bobija opisao kao vrlo društvenog psa jer je odrastao s drugim životinjama. Uvijek je bio pustolovan, ali sada mu je zbog godina hodanje otežano pa vrijeme provodi u dvorištu s mačkama. Pogoršao mu se i vid te se posljednjih godina sve više odmara, pogotovo nakon jela.
Što se tiče ishrane, Bobi je uvijek jeo što i njegovi vlasnici.
"Što smo mi jeli, jeo je i on. Između konzerve i komada mesa, Bobi se ne dvoumi i uvijek bira ljudsku hranu", kaže vlasnik. Bobi je tokom života bio dobrog zdravlja, jedino je 2018. godine bio hospitalizovan nakon što je imao poteškoća s disanjem. Srećom, uspio se izvući.
"Idemo na redovne veterinarske preglede i uvijek su nalazi bili dobri", kaže Leonel.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR