Spavanje je dio našeg života. Tokom spavanja se odmaramo i fizički i psihički. Tokom budnog stanja postupno se narušava fiziološka ravnoteža u organizmu, pa je spavanje nužno kako bi se ta ravnoteža ponovno uspostavila. Narkolepsija je primarni poremećaj spavanja koji se karakteriše spontanim padanjem u san.
Kako definisati narkolepsiju?
Najčešći i najbolji predstavnik pretjerane pospanosti je bolest „Narkolepsija”. Bolest narkolepsiju je prvi opisao francuski ljekar dr Jean Baptiste Edouard Gélineau 1860. godine.
Za proteklih 160 godina ova bolest je prešla put od teško prepoznatljive i neliječive bolesti, do bolesti koja se lako dijagnostikuje i za koju postoje ljekovi. Ti ljekovi narkolepsiju često i značajno ublažavaju. S druge strane, to je jedna od rijetkih bolesti kod kojih je medicina u značajnoj mjeri otkrila (patofiziološki) mehanizam nastanka.
Koji su ključni simptomi narkolepsije?
Narkolepsiju čini nekoliko elemenata:
Pretjerana dnevna pospanost – označava da su osobe koje je imaju stalno pospane, a da je pritisak spavanja tako snažan kao da nisu spavali tri dana i noći, navodi za Stetoskop, neurolog, prim. dr sci. med. Slavko Janković.
Takozvani napadi spavanja znače da su ovi ljudi u stanju da zaspu u trenutku, u neobičnim situacijama (na primjer, tokom poslovnog razgovora, ispred semafora tokom vožnje kola ili za vrijeme obroka – dešava se da tako naglo zaspu da im glava padne u tanjir sa onim što su jeli).
Bolesnici imaju katapleksiju, ili iznenadan, potpun gubitak mišićnog tonusa u svim mišićima (osim u disajnim i mišićima koji pokreću oči), obično izazvan (ne)prijatnim emocijama.
Svaka jača emocija (iznenadan ulazak drage osobe, dijeljenje dobrih karata pri kockanju ili samo dobra šala) dovodi do iznenadnog pada bolesnika na tlo uz potpuno očuvanu svijest (za razliku od epilepsije).
Halucinacije pri usnivanju ili buđenju – znače da bolesnici od narkolepsije pri usnivanju mogu istovremeno da vide snove ali i realnu sredinu koja ih okružuje.
Slika realnosti i slika sna se preklapaju i miješaju (kao slika kroz sliku na televiziji) i pružaju jedna kroz drugu, izazivajući zbunjenost bolesnika koji ne zna da li spava ili je budan.
Oni u toj delimičnoj budnosti preduzimaju određene radnje kako bi skrenuli pažnju na svoj problem i pozvali nekoga u pomoć, ali se najčešće ispostavi da je sve što su pokušali ili uradili bila fikcija, zapravo san.
Paralize spavanja – predstavljaju oduzetost svih (osim disajnih i očnih) mišića tijela koja se javlja obično pri buđenju. Iako budan, bolesnik nije u stanju da se pokrene niti da dozove pomoć ili skrene pažnju članova porodice na sebe. Doživljaj se opisuje kao „jeziv“, sa strahom da se ne ostane paralizovan zauvek. Srećom, ovo stanje traje najčešće nekoliko sekundi i prekida se spontano ili običnim dodirom.
Automatsko ponašanje – označava da je bolesnik sa narkolepsijom u stanju da krene negdje (na primer na posao ili u samoposlugu), usput zaspi i spava hodajući, pa se odjednom „stvori“, na sopstveno čuđenje, u drugom dijelu grada od onoga kuda je krenuo.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR