Svadba koja pokazuje put

Svadbe su rijetko, gotovo nikad tema kojom se bavi naš portal. No, okolnosti učine da se i od toga nepisanoga pravila odstupi. Ovoga puta i uz podsticaj porodice ali, prije svega, zbog činjenice da se društvenom ambijentu, kreiranom po principu da su nacija i vjera sve više kriterij podjela, suprotstavila ljubav kao snaga koja pobjeđuje ideološko-identitetsku stranputicu po kojoj sve brže proklizava Crna Gora. 

Dr Dragan Žarković, ponosni otac doktorandice arhitekture Stefanele Žarković koja se udala za arhitektu Antona Vulaja, poželio je da upravo preko našeg portala, sa javnošću podijeli događaj koji, po svom karakteru, obično predstavlja podrodičnu intimu. 

Brak koji spaja dvije različite kulture i vjere bio je neko vrijeme u Crnoj Gori ajmo reći - rutinska stvar. No, naše društvo, na žalost, sve manje je primjer multikulturalizma, a sve više agresivnog naglašavanja identiteta, do nivoa negiranja ili asimilacije drugačijih. E baš zato je svadba dvoje ljudi različite vjere i nacije, ako još uvijek ne vijest, vrijedna lijepe crtice.

Inače, svadba je samo po sebi zaista bila prava atrakcija. Trajala je gotovo 20 sati, odvijala se na više lokacija – od porodičnih kuća, preko dva poznata restorana, jednoga u Podgorici, drugoga u Tuzima i Katoličke crkve – uz naglašeno pažljiv odnos prema zajedništvu i tradiciji - i Stefanele, pravoslavne Crnogorke - i Antona, Albanca katolika.

„Ponosan sam što je moja kćerka pronašla ljubav koja poštuje i uvažava sve različitosti“, kaže Dragan Žarković. 

Dan je započeo u porodičnom domu Stefanelinih roditelja, u okolini Danilovgrada, dolaskom šezdeset svatova i devet prelijepih đeveruša, uz poštovanje starocrnogorskih običaja – đeversko preuzimanje mlade od njene braće. Slavlje je nastavljeno u poznatom podgoričkom restoranu, uz nastup Jadranke Barjaktarović. Predveče je upriličeno crkveno vjenčanje u Katoličkoj crkvi, a zatim protokolarni prijem nevjeste u porodičnoj kući Antonovih roditelja, po malisorskim običajima.

Do ranih jutarnjih sati narednog dana slavilo se u jednom restoranu u Tuzima, uz pjesmu Đuste Vulaj, redali su se nadahnuti govori i zdravice, kratak film – vremeplov, nastupi KUD-a Podgorica, puštanje golubova ispred crkve, ples mladenaca i ples oca mladoženje sa nevjestom...

Gosti iz više zemalja Balkana i SAD, spoj crnogorskih i albanskih zastava - lijepa slika zajedništva i poštovanja državnih simbola.

Zanimljivo, kum je bio Amerikanac iz Njujorka, kuma Srpkinja iz Beograda. Most prijateljstva "običnih" ljudi stvaran je, za razliku od onoga koji na riječima grade neke druge strukture.

Uostalom, pogledajte dio atmosfere i uvjerite se da, kad su ljubav i poštovanje stvarni, stvari funkcionišu savršeno.