Devalvacija mantije - Amfilohiju se to nije moglo desiti

Za Antenu M piše: Vjera Mićović

Čini mi se da korporaciji koja posluje pod nazivom Crkva Srbije, tom Amazonu Balkana, isto ne ide dobro. Ima nešto što ni silne pare koje ubiraju, ni nekretnine sa bazenima i hoteli koje posjeduju, ni podrška kompletne crnogorske političke garniture koja im sipa kapom i šakom, ne mogu da pribave a blještavi vozni park da sakrije- manjak intelektualnog kapaciteta i harizme njenog klira. Bog, kao i obično, nikom ne pomaže, a kada bi bio nadležan, sumnjam da bi pristao da mu ovo budu predstavnici na zemlji.

Dovoljno je pogledati nedavni susret Joanikija dostavljenog sa pastvom, koja ga, jasno se vidjelo, ne zarezuje. Više mi je ličio na kozbašu koji se, na kraju dana, pokoška sa drugima, nego na mitropolita koji hoće da održi besjedu. Čak i ako griješim, jedno znam: Ristu Radoviću, koji je pod umjetničkim imenom Amfilohije punio crnogorsku javnu scenu kletvama i prijetnjama, to se nikada nije moglo dogoditi. Njega su vjernici gutali kao opijat, njegove homofobne, nacionalističke i šovinističke tirade koje je zvao propovijedima usvajali su i horski ponavljali. A Joanikije? Što bi rekao Pikac iz serije Vratice se rode – ni da ih dirne. Nije čudno što je uprava iz Beograda, zvala se BIA ili Partijaršija, posegnula za rezervnim mitropolitom. I tu ima neke pravde, potpuna devalvacija društva počela je uz asistenciju, kasnije rukovođenje Crkve Srbije, pa kad je devalvirano sve- red je da devalvira i mantija.

Ta crkva je oduvijek imala svoje golubove i jastrebove. Patrijarsi su bili poslušni i tihi, a za politiku i talambase bili su zaduženi jastrebovi. Ali, i to je đavo ponio. Nekada su njeni jastrebovi izgledali ozbiljno. Sredinom osamdesetih harao je trojac „tri A“ – Amfilohije, Atanasije i Artemije. Artemije je brzo shvatio da je u parama spasenje gospodnje i otišao je Bogu na istinu posvađan sa drugom dvojicom i neopravdanih 250.000 eura. Sjećam se da su novinari zabilježili da je u narodnoj kuhiji obrok naplaćivao 7.5 eura a u svetovnim kuhinjama bio ispod eura. Hrišćanski! Tvrdilo se da je neku zemlju na Kosovu, zamislite "svetu srpsku zemlju", prodao jednom Albancu za dobre pare. Amfilohije i Atanasije, oplakani teškim, muškim suzma naših Spajića i Milatovića, ostali su do zadnjeg dana ratoborni huškači. Njihov nacionalizam i šovinizam, njihova odanost antisemiti i ideologu ljotićevaca, Nikolaju Velimiroviću, podrška ratu u Bosni, uvijek su bili upakovani u patristiku i tako prodavani narodu. Željeli- ne željeli, nijeste mogli da ih ignorišete, još manje potcjenjujete.

Danas,međutim, jastrebovi su spali na Joanikija, Spajkijevog premilog ujaka Metodija i, tvrde popa, nekadašnjeg vojnika Backovića. Kod njih nema potrebe za teološkim fusnotama – red četništva, red mahanja rukama, red prijetnji. Ako su Amfilohije i Atanasije bili enciklopedijska izdanja, njihovi nasljednici su rijaliti verzija iste ideologije: kraće, bučnije, bez previše teksta. Jer, ko će sve to popamtiti. Dovoljno je podići tri prsta, pozvati se na ugroženo srpstvo i pravoslavlje i, naravno, Rusiju. Backović je, čak, poklonio Putinu i plac u Grblju. Da ima đe da počine kad dođe da vidi smotru balkanske kozačke jedinice čijem je osnivanju kumovao siroti "pop" sa BMV-om od 80.000 eura, po pisanju medija. Ako bismo ih gledali kroz prizmu crnogorske političke scene, Joanikije bi bio onaj ministar koji je diplomirao na pumpi u Zatonu, Metodije bilo ko iz Demokrata, a pop Backović DF-ov Slaven Radunović.

Klir Crkve Srbije odavno nam pred očima prostire novu "duhovnost" svoje crkve, novo Jevanđelje, ali nikada, kao onomad, nijesu pokazali tako otvoreno da zločin ne samo slave već ga pretvoraju u relikviju. Da to potvrdi, uplekao se još i starješina manastira Đurđevi Stupovi, poznat po tome što pastvu radije hrani psovkama nego naforama.Pojavio se pored njihovog novog oltara, bronzanog spomenika četničkom koljaču i fašisti Pavlu Đurišiću, u trobojnoj majici sa natpisom „Rusija“. Valjda je to poruka kako će "pravoslavni zaštitnik" sa istoka čuvati kip notornog zlikovca.

Ovaj prizor govori više od stotinu besjeda i nameće paralele. Stari jastrebovi su Kosovo i svetosavlje koristili kao mitološki šator pod kojim su skrivali ideologiju. Pošto Kosovo više nije u opticaju, ni sada ni dogodine, Crkva Srbije ima novi fetiš -Moskvu i to zbog autoritarnog sistema. Osim kod Putina, model uspjesno ostvaren i u Srbiji a, zahvaljujući četničkom vojvodi Mandiću, dobro se prima i kod nas. Institucije, posebno Tužilaštvo i Policija, saslužuju u tom novom stremljenju - vjera iznad zakona, "tradicija" iznad prava, jedan narod iznad drugih. Da ovaj "božanski" projekat ne poklekne, tu je Spajićeva Evropa sad, koja stvara sve neophodne pretpostavke za njegovo ostvarenje.

I tu dolazimo do suštine. Današnji jastrebovi, čak i da imaju intelektualnu moć a nemaju je, ne kamufliraju svoju politiku u teološki diskurs. Oni se ne dive Rusiji zbog pravoslavlja, nego zbog modela vlasti: autoritarnog, bespogovornog, represivnog. Njihova odanost Moskvi nije duhovna, nego političko-ideološka. U tom smislu, ironija je potpuna – nekada su vjernici mislili da slušaju božje riječi dok su im servirane nacionalističke ideologije, a danas čak ni ta iluzija ne postoji. Sada vide politiku golim okom, u mantiji, u majici, u prijetnji. Retorika je sredstvo, sistem je cilj.

Zato, riječ mi se ne čula, jako me veseli ova devalvacija mantijaša. To je im je najbolja kazna. Kad se jednom razbije iluzija autoriteta, teško da se može vratiti. Jer devalvacija nije puka greška – to je proces. A mantija, koliko god da se maše njome, ne može sakriti prazninu onih koji je nose.