Piše: Milenko A. Perović Nekoliko lica koja sebe smatraju legitimnim predstavnicima srpskog naroda u Crnoj Gori pisali su srbijanskom premijeru. Jadali su mu se zbog – tobože – teške sudbine srpskog naroda u Crnoj Gori.
Povijesno iskustvo – osobito od Memoranduma SANU do danas – kazuje da se takvim jadanjima po pravilu hoće sakriti stvarni razlozi nekoga zla ili najaviti teški nacionalistički velikorsrpski pačariz!
Kako ustinu stoji stvar tzv. srpskim pitanjem u Crnoj Gori?
Odavno je srpstvo u Crnoj Gori steklo status nedodirljive teme. Kao da još traje opaka hajka CK SK Crne Gore iz 1980. godine na slobodu naučnog istraživanja etničkog porijekla Crnogoraca i drugih naroda u Crnoj Gori!
Hajka na Kulišića
Na sebi je tu hajku iskusio ugledni etnolog Špiro Kulišić (1908-1989). U knjizi „O etnogenezi Crnogoraca“ iz 1980. godine razorio je velikodržavni nacionalistički mit o srpskom etničkom porijeklu Crnogoraca. Naučnim argumentima – koje do danas niko nije pokušao ni mogao osporiti - uvjerljivo je pokazao da Crnogorci nijesu Srbi u etnološko-povijesnom smislu. Dokazao je da mit o srpskom etničkom porijeklu Crnogoraca počiva na izmišljanju i krivom tumačenju istorijskih fakata u pseudo-naučnoj „školi“ Cvijića i Erdeljanovića.
Kulišić je bio jasan:
„Sve izrazitije nameće se zaključak da je etničku osnovu crnogorskog naroda sačinjavao veoma stari sloj slovenskog stanovništva, još od vremena doseljavanja. Ovo staro slovensko stanovništvo, kao što je bilo i u drugih južnoslovenskih naroda, postepeno je asimilovalo ostatke zatečenog starinačkog stanovništva svoje teritorije, od kojega je ujedno naslijedilo izvjesne uticaje u načinu života, u fizičkom tipu, u jeziku i kulturi.
Kada se podrobnije razmotre rezultati starijih i savremenih istraživanja u Crnoj Gori, postaje sve jasnije da crnogorski narod predstavlja poseban etnos, različit donekle od drugih južnoslovenskih naroda, naravno, uz brojne srodnosti sa njima. Ove osobenosti crnogorskog naroda mogu se pratiti u fizičkom tipu, u jeziku, u tradicionalnoj kulturi, osobito u starijoj društvenoj organizaciji i u nizu specifičnih običaja, društvenih i vjerskih, na koje je još Vuk Karadžić ukazivao, a zatim i niz drugih istraživača“.
Pravljenje identiteta
Kulišić nije morao dokazivati, jer je bilo više nego očigledno da su kardinalna krivotvorenja istorijskih činjenica služila ciljevima srpskog velikodržavlja. Kako bi se drugačije mogao provoditi garašaninovski program posrbljivanja Crnogoraca i Crne Gore?!
Identitetske krivotvorine iz te „škole mišljenja“ vremenom su postajale svojinom opšte svijesti, glavnim sadržajem nacionalne samoidentifikacije mnogih ljudi u Crnoj Gori, ideologijom, pogledom na svijet te političkom orijentacijom. Dodatnu uvjerljivost davala im je činjenica da su pojmovi pravoslavlja i srpstva u petrovićevskim vremenima katkad shvatani kao sinonimi.
Zahvaljujući toj činjenici – poduprtoj strategijom uvoza tuđeg identiteta, provođenjem velikodržavnog programa, kao i unutrašnjim dinastičkim etc. potrebama - bilo je povijesno moguće da se kod dijela etničkih Crnogoraca prije nešto više od stotinu godina počne ukorjenjivati srpski nacionalni identitet.
Izlaganjem ovih argumenata – koji su factum notorium crnogorske istoriografije – nikako se ne misli bilo kome dovoditi u pitanje niti poricati pravo na srpski nacionalni identitet. Nije sporno pravo mnogih etničkih Crnogoraca ni bilo kojih drugih etničkih entiteta da se nacionalno ośećaju i izjašnjavaju kako god to žele, pa dakle i kao Srbi! Njihovo nacionalno pravo je respektabilna politička činjenica današnje Crne Gore.
Šta je sporno?
Krajnje je sporna – uistinu, potpuno neprihvatljiva - generalna nacionalna strategija većine ideologa srpstva u Crnoj Gori i izvan nje. To je strategija kojom se hoće iznova i iznova na potpuno pogrešan način utvrđivati, zastupati i braniti srpski nacionalni identitet i interes u Crnoj Gori.
Sve moderne nacije nastajale su gradnjom samoidentifikacije koja podrazumijeva razgraničavajuće postavljanje razlike prema drugim etničko-nacionalnih entitetima i identitetima. Ideolozi srpske nacije u Crnoj Gori – naprotiv – umjesto razgraničujuće razlike prema drugima stalno zahtijevaju negaciju drugih. U prvom redu, traže nestajanje Crnogoraca u njihovom etničkom i nacionalnom identitetu?!
Oni drže da ne može mirno koegzistirati pravo na srpski s pravom na crnogorski nacionalni identitet. Nužni uslov prava na srpsko nacionalno postojanje oni vide u neophodnosti nestajanja – Crnogoraca! Sebe same shvataju kao radikalnu i radikalsku negaciju Crnogoraca!
Najvišom nepravdom koja im se kao Srbima nanosi smatraju činjenicu da postoje Crnogorci i Crna Gora!
Uslov svoga nacionalnog postojanja oni vide u nestajanju Crnogoraca, pa i Crne Gore kao slobodne i samostalne države!
Čak nijesu u stanju da sagledaju paradoksiju svoje pretenzije na visoko pravo na nacionalno, kulturno, vjersko etc. postojanje Srba u državi kojoj odriču pravo na postojanje!
Traže da budu poštovani njihovi nacionalni simboli u državi čije simbole ne samo da ne poštuju, nego prema njima pokazuju patološku netrpeljivost.
Traže da budu nacionalno zastupljeni u upravi države koju ne podnose, koju negiraju i koju bi najradije uništili!
Jedino pravednim oni smatraju svoje željeno pravo da imaju više prava od svih drugih, čak i da imaju pravo da drugima određuju nacionalni identitet!
Oni negiraju postojanje crnogorske povijesti, tradicije, kulture, vjere i jezika, a s druge strane ih prisvajaju. Hoće trajno da prisvoje ono za što tvrde da ga nema. Kad priznaju da ga ima, onda hoće da ga negiraju!
Veliki borci za „srpsku stvar“ uistinu onemogućavaju da se tzv. srpsko pitanje u Crnoj Gori postavi i rješava na racionalni politički način.
Kojim putem?
Početak valjanog rješavanja toga pitanja nalazi se u nedvosmislenoj deklaraciji istaknutih predstavnika srpskoga naroda u Crnoj Gori da je ona i njihova matična država i da su spremni da je brane koliko i drugi narodi u njoj.
U ovakav početak spada i priznanje autohtonosti i autentičnosti crnogorskog nacionalnog identiteta i interesa.
Samo na toj osnovi mogu se graditi društvene i političke strategije zadovoljavanja interesa građana Crne Gore koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi.
Svaki drugi put je pogrešan, jer vodi glavinjanju od mitoloških konstrukcija, preko malih imperijalnih snova o „obnovi Dušanovog carstva“, netrpeljivosti prema vlastitom etničkom porijeklu i nacionalističke pristrasnosti, do sukoba s drugim narodima.
Krećući se tom stranputicom, srpstvo u Crnoj Gori – jednako koliko ni crnogorstvo - neće se nikada moći uspostaviti kao racionalna i za sve druge prihvatljiva doktrina života jedne nacije u multinacionalnoj zajednici.
Kao što valjan čovjek živi u zajednici s drugim ljudima, držeći se starog „Zlatnog pravila moralnosti“, tako i nacije u multinacionalnoj zajednici moraju slijediti osnovni civilizacijski uzus: Ako hoćete da u obzir uzimaju vaše nacionalne interese, morate i vi uzimati u obzir nacionalne interese drugih!
Prvi je interes Srba u Crnoj Gori da napokon shvate da je Crna Gora njihova primordijalna domovina! A svoja se domovina čuva, jača i poštuje, a ne ruši!
Danilo Stojanovic
Peko, Masa, Nikola i ostali veljesrpski sovinisti. G. Perovic sasvim jasno kaze : ”… Izlaganjem ovih argumenata – koji su factum notorium crnogorske istoriografije – nikako se ne misli bilo kome dovoditi u pitanje niti poricati pravo na srpski nacionalni identitet. Nije sporno pravo mnogih etničkih Crnogoraca ni bilo kojih drugih etničkih entiteta da se nacionalno ośećaju i izjašnjavaju kako god to žele, pa dakle i kao Srbi! Njihovo nacionalno pravo je respektabilna politička činjenica današnje Crne Gore.”…. Dakle, niko vam ne negira pravo da se osjecate - i izjasnjavate - kao “Srbi”. G. Perovic je ukratko objasnio srz etnogeneze Crnogoraca. To mozete da prihvatite ili odbacite. Medjutim, ono sto je bitno u ovoj diskusiji je da Srbi moraju najzad da priznaju - ako ne Crnogorsku naciju i narod kao posebnu etniju – nase PRAVO da se deklarisemo kao Crnogorci (kao sto mi njima dajemo pravo da se deklarisu kao Srbi). O tome cak ne bi trebali da diskutujemo - jer je to osnovno demokratsko, gradjansko, pravo , garantirano Ustavom CG. Dakle sve vase price i mitove o “srpstvu Crnogoraca” okacite macku o rep (zabavljajte se tim bajkama privatno koliko vam drago). Ali, vi morate javno priznati pravo svim gradjanima CG – koji se tako osjecaju – da se deklarisu kao Crnogorci. I vi ste duzni da to postujete po zakonima i Ustavu. I moralno. Jer, poricanje tog naseg prava je bijedni rasizam. Zato svi oni koji negiraju Crnogorce i nezavsisnot CG su subverzivni, rusilacki faktor u CG. To ne rade ni Hrvati, ni Albanci, ni Bosnjaci – niti mnogi Srbi iz CG koji su lojalni drzavi CG. To je samo veliki problem sa realtivno malim dijelom veljesrpskih klero-fasista i rasista iz CG. Kako se moze rijesiti uspjesno kompleksni problem multi-nacionalizma i multi-kulturalizma ako se jedan narod (najbrojniji) - i njegova kultutna i istorijska bastina uporno negira i ponizava? Ili se brutalno prisvaja/otima? Po meni u CG nema “problema sa Srbima”. Ali zato ima “problema sa Crnogorcima”. Jer Srbe svi priznaju, dok Crnogorce mnogi negiraju? I, na kraju, svi smo mi – Crnogorci, Srbi, Hrvati, Albanci, Bosnjaci, itd. – GRADJANI drzave CG. I kao gradjani duzni smo da je postujemo i branimo. Duzni smo da budemo dobri i lojalni gradjani CG – a ne nekih drugih drzava .
Odgovor Danilu Stojanoviću
Poštovani, stranica se ažurira na svaka tri minuta. Ukoliko pisanje komentara traje duže, pri ažuriranju, cijeli tekst nestaje. Zato, ukoliko pišete komentar duže od tri minuta, ne kucajte direktno na portal već prvo otkucajte na nekom od programa na komjuteru pa kopirajte na portal. Hvala na razumijevanju.
Danilo Stojanovic
Urednice portala. Vec sam salo e-mail g. Sukovicu i vama da mi komentari "volsebno" nestaju prije nego sto uspijem d aih posaljem. Cesto u sred teksta??? Da li se radi o tehnickom problemu ili je vas sajt hakovan jer mi se slicno ne desava na ostalim portalima?