Teritorija bez civilizacije: Nacionalisti rehabilituju svoje fašiste

Piše:Andrej Nikolaidis

Milorad Dodik je najavio „potpunu sterilizaciju prostora Republike Srpske“ od migranata. Ta izjava, koja je fašizam u najčišćem obliku, nije izazvala čak ni omanji skandal.

Nacionalne stranke Hrvata i Bošnjaka imaju nulti legitimitet da reaguju na Dodikove fašističke bravure. I HDZ i SDA su rehabilitovali svoje fašiste: za njih se drže mise, po njima se zovu ulice i škole. Njihova deklarativna borba protiv fašizma je katkad nacionalizam, a katkad sami fašizam. No nikad, ali baš nikad - antifašizam.

Fašističke prakse i procedure

Sa druge strane, šta god Dodik rekao ili uradio, a rekao je i uradio svakakve gadosti i svakakva nepočinstva, to neće izazvati skandal. Neće, jer je u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska fašizam  normalizovan a njegova četnička varijacija promovirana u paradržavnu ideologiju. Na toj teritoriji fašizam je konstitutivan. Jer ta je teritorija ograđena genocidom, etničkim čišćenjem, „humanim“ i nehumanim preseljenjem stanovništva, koncentracionim logorima, elitocidom, sistematskim silovanjima, zastrašivanjem povratnika, poricanjem zločina, normalizacijom zločina i na koncu idealizacijom zločina: dakle fašističkim praksama i procedurama.

 Ono što je već trideset godina na djelu u Republici Srpskoj je tri puta destilovani fašizam u produženom trajanju. Bosanskohercegovački entitet Republika Srpska je već jednom „sterilisan“: u periodu 1992-1995, ali ne od migranata, nego od Bošnjaka i Hrvata.

Sve se to desilo i dešava ne samo pred očima takozvane „međunarodne zajednice“ i takozvanog „zapada“, nego i uz njihovo nečinjenje koje je forma asistencije.

Za što postoje snažni i duboki razlozi. Fašističke prakse su što konstitutivne za formiranje nekih zapadnih država, što konstitutivne za formiranje njihovih bogatstava. Gdje bi nas odvelo ako bi SAD bile prisiljene platiti odštetu naciji kojoj su oteli zemlju i koju su gotovo istrijebili u procesu formiranja zemlje slobodnih, doma hrabrih? Ili, ne daj Bože, poništiti rezultate uništenja i otimačine?

Gdje bi nas odvelo ako bi evropske kolonijalne sile i SAD platile pravičnu odštetu za prinudni rad stanovništva u kolonijama, kao i stanovništva koje je iz kolonija oteto i odvedeno da ropski radi na drugom kontinentu? Zločin je konstitutivni dio civilizacije: bilo hrišćanske, bilo islamske ili istočnjačke. „Ne postoji dokument civilizacije koji istovremeno nije i dokument barbarstva“, piše Benjamin u VII Povijesno-filozofskoj tezi.      

Posjeduju teritoriju, nemaju državu

No da bi bila stvorena civilizacija, nije dovoljan zločin. To je nerješiv problem za Milorad Dodika: teritorija je tu, ali ne i civilizacija. Čak ni država. Balkanski desničari, kako oni na desnici, tako i oni na „ljevici“, svoje teritorije, uostalom, ne vide kao dio civilizacije, nego njeno „predziđe“, „krajinu“, „ono što štiti od“: tek njenu fortifikaciju, dakle.

Dodik nije slučajno upotrijebio sanitarni termin „sterilizacija“. Termin koji označava „proces kojim se potpuno odstranjuju ili uništavaju svi mikroorganizmi i njihove spore s predmeta, instrumenata i materijala do te mjere da se na standardnim medijima za kultiviranje ne mogu dokazati”.

On time kaže: migranti nisu ljudi, ali su opasni za “naše ljude”, jer izazivaju bolesti i zarazu. Od njih, migrantskih mikroorganizama, ne smije ostati ni traga. To je politička odluka koju ima sprovesti represivni aparat pretvoren u medicinsku alatku. To, tačnije, nije politika, nego biopolitika. Ako je neko imao problem da razumije ili prihvati ono što je pisao Foucault, dvije krize, “migrantska” i “korona” te način na koji su države reagovale na nju ponudile su mu spektakularnu demonstraciju i potvrdu onoga što se odbijalo o njegovu tintaru.    

Namjeravate li hranu očuvati sterilnom, morate je konzervirati. Potpuna konzervacija teritorije nije moguća: nešto opasno po domaćina i njegovo „organsko jedinstvo“ i nacionalno zdravlje uvijek se ušunja. Neprijateljski bacili nikad ne spavaju. Postoji samo jedan način da se očuva „čistoća“ teritorije, zajednice, kulture i vjere: upotreba fašističkih praksi i procedura, iznova i iznova. Fašizam u produženom trajanju, dakle. Perpetuacija barbarstva, dakle.