Piše: Julia Petrovskaja Američki predsjednički izbori s pažnjom su praćeni u Rusiji, a pobjeda kontroverznog biznismena Donalda Trampa ovih dana je glavna tema ruskih medija i društvenih mreža.
Dok neki posmatrači doživljavaju novog američkog lidera kao otjelotvorenje bahatosti i ksenofobije, imajući u vidu njegove skandalozne poruke tokom kampanje, drugi očekuju da će on postati relativno mirni republikanac te da će odustati od najavljivanih oštrih mjera kao što je zabrana ulaska u zemlju muslimanima ili podizanje zida na meksičkoj granici.
Glavnu bitku ruski posmatrači vode oko mogućeg “zaokreta” u globalnom ponašanju Sjedinjenih Država i “nove šanse” za stabilizaciju odnosa Rusije sa Zapadom. Logika upućuje ruske trumpovce na to da bi se tenzije brzo smanile zbog “srdačnog” odnosa novog američkog lidera prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Govori se čak o njihovom mogućem zajedničkom djelovanju (a možda i savezništvu).
Putin je jedan od prvih svjetskih lidera koji je čestitao Trampu pobjedu na izborima. Tu činjenicu ruski propagandisti su odmah stavili u kontekst “prijateljstva” Putina i Džordža W. Buša početkom 2000-tih. Nakon terorističkih napada u New Yorku, Putin je prvi izrazio spremnost da pomogne u borbi protiv globalnog terorizma. Tada je Buš prihvatio rusku podršku, ali kasnije je započeo vojnu operaciju protiv Iraka što je dovelo odnose Moskve i Vašingtona do novog zahlađenja zbog ignorisanja ruskog stava po tom pitanju. Ruski trumpovci se sada nadaju da će Tramp bolje razumijeti “duh historije” te se posvetiti izgradni dobrih odnosa s Moskvom.
Proslava uz šampanjac i mezu
Ruski parlamentarci su saslušali vijest o pobjedi Trampa uz veliki aplauz. Poznati populista Vladimir Žirinovski potrošio je 1.500 eura za šampanjac i meze kako bi počastio tim povodom svoje kolege u parlamentu. Ovu apsurdnu sliku dovršava izjava poznate po svom antiamerikanizmu propagandistkinje, koja je napisala na svom Twitter profilu kako bi se htjela provozati Moskvom sa američkom zastavom u ruci zato što “Amerika je to zaslužila”.
U tom slučaju radi se o ljudima koji su zadnjih godina uložili dosta napora kako bi dokazali ruskoj javnosti neprijateljski karakter same američke nacije i države te loš utjecaj zapadnih vrijednosti na Rusiju i cijeli svijet. Sada televizija servira novu lažnu sliku. Međutim, sukob sa Zapadom i politika samoizolacije dovela je veliki broj rusa do siromaštva i gubitka orijentacije.
U tom tragikomičnom kontekstu neko priželjkuje ukidanje sankcija i smanjenje zapadnog pritiska na Moskvu zbog pripajanja Krima i njene podrške proruskim separatistima na istoku Ukrajine. A neko govori čak i o “krupnom dealu” ispod stola između Moskve i Vašingtona. Ali za sada to su pretpostavke bez dovoljno znanja o novim vanjskopolitičkim prioritetima SAD-a i budućoj administraciji Donalda Trampa.
Teško je predvidjeti šta će se konkretno promjeniti. Ali je gotovo nemoguće zamisliti da bi svjetska sila broj jedan napustila aktivnu vanjsku politiku, mada je Tramp izjavljivao tokom kampanje da se zalaže za smanjenje angažmana na međunarodnoj sceni.
Prijetnja zapadnim interesima
Politika Trumpa prema Rusiji je jedno od ključnih pitanja s obzirom na bezbjednosnu krizu i nezadovoljstvo Zapada zbog miješanja Kremlja u prilike u susjednim zemljama i u Evropi. Rusiju, koja modernizira svoj vojni potencijal i pokušava ojačati svoj položaj preko vojnih operacija i podrške antizapadnim snagama, sve više doživljavaju kao prijetnju zapadnim interesima (uključujući i na Balkanu).
Tokom predizborne kampanje Trump je pokazao da nije u kursu nekih međunarodnih zbivanja i ruske politike (recimo nije čuo za vojnu operaciju Rusije na Krimu, koju ni Putin više ne krije od javnosti). No, on sigurno zna da se Rusija tretira kao prijetnja u američkoj strategiji nacionalne bezbjednosti.
Jest, čuli smo pohvale na račun Putina od Trumpa, ali ne zbog politike Kremlja kao takve nego u kontekstu kritike na račun administracije Obame. Više nema smisla analizirati retoriku tokom predizborne kampanje. Dakle, tvrdnja o simpatijama Trumpa prema Rusiji (ili Putinu) još se mora dokazati.
Pobjeda jednog ili drugog kandidata u SAD-u sama po sebi ne garantuje promjene u američko-ruskim odnosima jer vanjsku politiku Vašingtona uglavnom karakteriše kontinuitet. Pažnja Sjedinjenih država i dalje će biti usmjerena ka Siriji, Iraku, Afganistanu, palestinsko-izraelskom problemu, borbi protiv terorizma i td. Rusija kao učesnica sirijskog sukoba svakako će ostati u američkom fokusu, ali pitanje je može li doći do ozbiljne saradnje na tom planu. Tramp i Republikanska stranka ne smatraju sirijskog predsjednika Asada legitimnim liderom, dok Rusija i dalje ulaže napore za njegov opstanak.
Šanse za prevazilaženje krize, naravno, stoje na raspolaganju šefovima Bijele kuće i Kremlja. Ali za sada tu nema puno prostora za zaokret: odlaskom Obame Rusija je izgubila idealnog neprijatelja, koji se skoro nije suprotstavljao njenoj jednostranoj politici u Siriji i pritisku na države u ruskom okruženju. Međutim, nije jasno kakav će neprijatelj biti Tramp. A on će svakako ostati neprijatelj. Jer je sukob sa Zapadom izvor za legitimitet i opstanak Putinovog sistema.
Osnove sadašnje vanjske politike Kremlja su netrpeljivost i želja za veličinom, a antiamerikanizam je jedan od najvažnijih instrumenata mobilizacije njegovih pristalica. Putin je sebi između ostalog dopustio jednostranu promjenu (ionako najduže u svijetu) ruske državne granice. Takva politika mu je obezbjedila rejting na nivou 80-90% čak i u uslovima duboke ekonomske krize i izolacije.
Putin je više puta ponovio svoju spremnost da obnovi odnose s Evropskom unijom i Amerikom, ali na ravnopravnim osnovama uz poštovanje ruskih interesa. Problem je u tome da Zapad nije u stanju da shvati suštinu promjenljivih ruskih interesa.
Buš mlađi 2001. rekao da je pogledao u oči Putinu i vidio njegovu dušu. Zadnjih godina Barak Obama uzalud je pokušavao da se probije u Putinov um. Ali, to mu nije pošlo za rukom. Ostaje da se vidi hoće li Tramp ispoštovati Putinovu želju za veličinom.
Izvor: Al Jazeera
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR