Kako smo postali Milogorci, Titova izmišljotina, agresivan narod, ali i volovi

Za Antenu M piše: Nenad Stevović, politikolog, publicista, glavni i odgovorni urednik časopisa Identitet

Ključ opstanka svake civilizacije je da identifikuje i očuva elemente iz svoje tradicije koji su joj pomogli da opstane i dalje se razvija, a da se odrekne onih koji više nijesu relevantni.

Prepreka razvoju današnje generacije Crnogoraca ogleda se u iskazanoj nesposobnosti da sama sebe identifikuje i definiše, i poražavajućoj činjenici da je dozvolila da to radi neko drugi. Tako smo postali Milogorci, Titova izmišljotina, agresivan narod po Trampu, ali i volovi po mišljenju vjersko-političkog lidera inostrane crkve u Crnoj Gori.

Teren da nas drugi definišu smo prepuštili jer nijesmo prepoznali da je identitet ključan. Ne čuvanje identiteta reda radi, već taj identitet nešto predstavlja… to je ključ našeg opstanka.  Danas je na kocku stavljena država, a ona je produžena ruka našeg identiteta. Smisao crnogorske države je sloboda i nezavisnost, to je identitetsko pitanje, a ne puko državno pitanje.

Crna Gora nikada nije bila isprazna borba za slobodu. Istinski smisao te vjekovne borbe je da se obezbijedi okvir za prosvjećenje naroda, njegov dalji razvoj i srećnija budućnost. Zato Crna Gora nije samo ekonomija, koliko god ona bila važna. Zapitajmo se što je suštinski promijenilo Crnu Goru kroz istoriju. Da li je to otvaranje još jednog u nizu stotina mini hotela, ili puštanje u rad prve južnoslovenske štamparije na Cetinju prije 525 godina? Zamislimo se kolika je smjelost i “ludilo” bilo potrebno da se ta štamparija kupi i donese na Cetinje samo nekoliko decenija nakon što je Gutenberg izmislio. To predstavlja jedan od mnogih primjera da je Crna Gora istinski simbol kontrarijanskih ideja – ideja borbe protiv dominantnih tokova. I ovoj generaciji je potrebna smjelost i “ludilo”, ramišljanje van standarda, ako ne želimo standardne rezultate.

Crna Gora je oduvijek bila izvor revolucionarnih ideja, država pristojnih i solidarnih ljudi, a ne konzervativnih tokova. Danas živimo bogatije od svih generacija u hiljadugodišnjem trajanju, a da li smo bogatiji duhom? Da li smo pristojniji, smjeliji’ Da li smo generacija revolucionarnijih ideja? Teško.

Đe su nove ideje? Pogledajmo nazad kroz istoriju. Kada su se svi plašili mi nijesmo, imali smo smjelost i viziju. A danas rizikujemo da ponesemo istorijsko breme gubitničke generacije. Bez kontrarijanskih ideja – revolucionarnih ideja za svoje vrijeme, gubimo dio svog suštinskog identiteta, a on je ključ našeg opstanka. Crna Gora nikada nije životarila na obodu, pa tako ni danas ne bi trebala da pristane na tu ulogu.