Piše: Milenko A. Perović Ni mnogo vještiji političar od sadašnjeg predśednika Crne Gore ne bi mogao odbraniti više nego kontroverznu odluku o podizanju njemačkog vojničkog groblja u Podgorici.
Njegova odbrana nije ni mogla počivati na argumentima koji bi bili prihvatljivi antifašističkom senzibilitetu Crne Gore. Još uvijek u ovoj zemlji ima onih koji dobro znaju kako je Crnom Gorom i dobrim dijelom Evrope za vrijeme Drugog svjetskog rata harala i šta je sve počinila njemačka nacistička soldateska. Da nije neki od onih čije su se kosti našle na tom groblju učestvovao u strašnim zločinima po Pivi i durmitorskom kraju s proljeća 1943. godine?
Nije smrt kao takva, nego nevinost žrtve najosnovniji uslov prava na pijetet!
Te je stvari pobrkao predśednik Crne Gore. Ali, nije to najgore u njegovoj “odbrani”. Otvaranje njemačkog ratnog groblja iskoristio je kao zgodu da još jednom pokuša braniti vlastitu prošlogodišnju odluku o slanju izaslanika u Sloveniju. Zajedno s ambasadorom Crne Gore, njegov je izaslanik položio vijenac na spomenik četnicima u Kamničkoj Bistrici.
Tako se – misli on - iskazuje “civilizacijski odnos” prema četnicima koje je na Zidanom Mostu stigla partizanska pravda!
Kolosalna naopakost
Današnja Crna Gora boluje od mnogih kolosalnih naopakosti. Može li se smisliti i učiniti nešto što bi bilo kolosalnije u svojoj naopakosti no kad predśednik države iskazuje pijetet prema onima kojima je u svoje vrijeme ta država bila nepodnošljiva i protiv koje su se borili svim silama i sredstvima?!
Nema toga “civilizacijskog odnosa” koji bi mogao učiniti shvatljivim i prihvatljivim neshvatljivi i neprihvatljivi smisao polaganja crnogorskog državnog vijenca na četnički spomenik u Sloveniji.
Vijencima žalosti iskazuje se tuga zbog nečije smrti. Oni označavaju poštovanje prema mrtvima i posthumno priznanje vrijednosti njihovih životnih djela. Vijencima se pokazuje veličina gubitka za porodicu, prijatelje, socijalnu zajednicu ili državu.
Vijenci žalosti izražavaju dublju solidarnu povezanost između onih koji ga polažu i onih kojima se polaže!
Ako se prema pripadnicima nekoga političko-vojnoga pokreta izražava pijetetska solidarnost, onda to ne može značiti ništa drugo nego da se taj pokret prisvaja kao dio svoje pozitivne povijesne tradicije!
Državni vijenac na četničkom spomeniku simbolički pokazuje da današnja nezavisna i slobodna država Crna Gora izražava pijetet i solidarnost prema četništvu iz Drugog svjetskog rata!
Mijenjanje istorijskog stava
Predśednik Crne Gore - nevješto pokušavajući da izbjegne tu implikaciju – rekao je: “Naš ambasador bio (je) da položi vijenac i da iskaže odnos prema posmrtnim ostacima koji je primjeren Crnoj Gori i civilizacijskom odnosu, bez želje da se mijenja istorija i da se mijenja sud o istoriji”.
Šta je politička implikacija službenog državnog ovjenčivanja četničkog spomenika? Previše je to krupan čin da bi se mogao tumačiti kao efemerno političko taktiziranje!
Njime je država Crna Gora službeno dala do znanja da - što se nje tiče - postoje uslovi za političku rehabilitaciju četništva.
No, taj je faktum u potpunoj protivurječnosti s ustavnim određenjem države Crne Gore. Crna Gora je koncipirana kao samostalna, suverena, građanska, demokratska, mnogonacionalna i multukonfesionalna državu.
Četništvu iz Drugog svjetskog rata – jednako kao i današnjem neočetništvu – svaka je od tih atribucija Crne Gore bila, jeste i uvijek će biti nepodnošljiva!
Crnogorska državna delegacija položila je vijenac žalosti na spomenik onih kojima je bilo kakva država crnogorska bila nepodnošljiva! Legitimirala je time pravo na crnogorsko državno priznanje svakome kome je država crnogorska nepodnošljiva, ko radi protiv nje i ko je spreman da je sruši!
Svakakvi oblici političkog suicida viđeni su od kada je druga Jugoslavija počela padati. Po apsurdnosti sve nadmašuje ovaj crnogorski državni suicid! Credo quia absurdum: Država ovjenčava one koji su bili protiv nje i ohrabruje njihove ideološke potomke u borbi protiv nje!
Kome Crna Gora nije niti misli polagati vijence!
Državno priznanje četničkog prava na vijenac do krajnosti kristalizira svijest o dubini samozaborava nezavisne države crnogorske. Śetila se ona da iskaže pijetet prema četnicima koji su uvijek bili protiv nje, a zaboravila sve one valjane ljude koji su ginuli i stradali za njenu slobodu!
Mnoga su neoplakana, neopojana i neovjenčana mjesta đe su Crnogorci ostavili kosti boreći se za Crnu Goru. Mnogi su zatočnici slobode crnogorske ostali zaboravljeni u tuđini. Bez grobova su, mramora i spomenika. Bez državnih vijenaca!
Spomenimo se onih najbolnijih!
Na opsadi Skadra - na Bardanjoltu i Tarabošu krajem 1912. i početkom 1913. godine – Crnogorci su strašno izginuli. Zahvalna Crna Gora ne śeti se do danas da im skupi kosti ni da ih dostojno sahrani tamo đe su pali ili da im kosti prenese u domovinu. Do danas se ne nađe nikakve državne delegacije Crne Gore da ih ovjenča.
Ratnici iz Crnogorske divizije ginuli su i umirali od kolere u Bregalničkoj bici jula 1913. godine. Nikad im niko grobove nije obilježio ni kosti sastavio ni načinio spomenik zahvalne domovine.
Ne śeća se ni danas država Crna Gora njihove uzaludne borbe i žrtve.
Tokom septembra i oktobra 1914. godine slavna crnogorska Sandžačka vojska za Crnu Goru neštedimice je krv lila oko Foče, Goražda i Rogatice, po Romaniji, Javoru i Glasincu, sve do nadomah Sarajeva. Zaboravila je to suverena država Crna Gora. Ne šalje delegacije da bilo đe niz Drinu polože vijenac u pomen i slavu crnogorskim junacima.
Ne polažu izaslanici predśednika Crne Gore državne vijence na mjestima đe su u austrougarskim koncentracijskim logorima Boldogasonj, Nađmeđer i Nežider Crnogorci umirali od poniženja, gladi i tifusa.
Na Sutjesci proljeća 1943. godine - u krvavoj bici protiv Njemaca, Italijana, četnika, ustaša i Bugara - borilo se i tri hiljade i trista crnogorskih partizana. Strašno su izginuli zajedno s braćom Dalmatincima, Krajišnicima, Hercegovcima, Sandžaklijama i Srbijancima.
Član engleske vojne misije pri Vrhovnom štabu Vilijam Dikin u knjizi "Bojovna planina" napisao je: "Četničko učešće u vojnim operacijama Osovine za vrijeme nedavne neprijateljske ofanzive protiv partizana stajalo je ove - od januara 1943, u toku operacija "Vajs" - teških gubitaka, od kojih je gotovo polovina posljedica četničkog klanja zaostalih i ranjenih boraca".
Koljačima je država Crna Gora položila vijenac! Zaklanima nije!
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR