Otvoreno pismo Žarku Rakčeviću

Za Antenu M piše: Nikola Popović

Da crnogorski četnici nijesu znali za Dritana Abazovića, morali bi ga izmisliti. Samo uz njegovu podršku jedna Bratićka mogla bi biti ministarka, i to ni manje ni više no prosvjete, nauke, kulture i sporta; jedna Borovinićka koja je širom otvorila vrata za kršenje mjera protiv korone mogla bi upravljati zdravstvenim sektorom; jednome Zdravku Krivokapiću mogla bi se priśetiti majka da ga je rodila. I tako redom. A red je podugačak – nagledaćemo se.

Onaj koji bi možda ipak mogao prekratiti taj red i učiniti ono što je neophodno da spasi i sopstveni obraz i građansko ustrojstvo ovoga unesrećenoga društva jeste Žarko Rakčević. Dritan Abazović njegovo je čedo. I koliko Dritanu više niko ne može poljuljati sigurno obezbijeđeno mjesto na stranicama crnogorske izdaje, toliko je Žarku Rakčeviću potonja ura da odluči đe će – među one koji su u odsudnome momentu stali na pravu stranu istorije ili među one koji su ćutnjom ili kvislinškim djelovanjem preusmjeravali tokove istorije.

A nije da Žarko Rakčević nema debelih zasluga na ovoj pravoj strani. I nije da nije obećao da neće dozvoliti izdaju.

Radi onih koji i dalje polažu nadu u patriotizam Žarka Rakčevića, bilo bi lijepo da se odredi prema ovim pitanjima koja uporno mjesecima prećutkuje dok se vrši rasap građanske Crne Gore. Jesu li ugroženi interesi građanske Crne Gore izborom za ministre osoba koje se javno deklarišu kao članovi profašističkoga pokreta koji je nožem i ognjem ubio hiljade crnogorskih civila u Drugome svjetskom ratu?

Je li interes građanske i multinacionalne države da svi njeni ministri budu pripadnici iste crkve, registrovane u suśednoj državi? Je li interes Crne Gore da predśednik njene Vlade bude čovjek koji najvećim Crnogorcem poslije Njegoša smatra onoga koji je Crnogorce zvao volovima i kopiladima, koji ih je zakivao u sindžire ispod Vezirova mosta, koji je muslimane zvao lažnim ljudima, koji se izrugivao javno službenome jeziku Crne Gore?

Je li interes Crne Gore da u gluvo doba noći – bez rasprave i javnim zaobilaženjem predstavnika Crnogorske pravoslavne crkve – donosi izmjene Zakona koji je odobrila Venecijanska komisija, one izmjene koje su pravljene za potrebe vjerske organizacije kojoj pripadaju današnji crngorski ministri? Nalazi li i dalje razloge ostanka u partiji koja, kršeći Ustav, svojim poslanicima nalaže da glasaju po direktivi ulcinjskoga Dučea ili Berije (kako mu nedavno lijepo potepaše)?

Spada li u raskrinkavanje korupcije bivše vlasti to što poslanici Ure glasanjem za izmjene Zakona legalizuju najgori vid te korupcije? Je li se u Srebrenici desio genocid ili je to, kako obrazloži funkcionerka Ure, pitanje znaka i označenoga? Je li ponosan što njegova partija čini koaliciju s onima koji su protiv zakona o zabrani upotrebe fašističkih simbola i promocije tekovina fašizma?

Je li interes Crne Gore prekid diplomatskih odnosa sa svim državama u kojima borave naši ambasadori? Je li saglasan sa stavovima ministra inostranih poslova da su neki od njih radili protiv interesa Crne Gore? Je li saglasan s izborom Bratićke da u Upravni odbor UCG delegira ženu koja godinama širi propagandu protiv crnogorskoga jezika ne birajući za to sredstva, ženu koja je kao miljenica prošle vlasti obezbijedila sebi sve moguće privilegije a da pritom kao redovni profesor nema nijedan tekst iz oblasti za koju je birana?

Je li saglasan s Dritanovom i Konatarovom pričom o tome da se nećemo vraćati u 1918? Ko treba da se stidi te 1918? Oni koji su uoči Nove godine bili u Skupštini ili oni što su civilizovano protestovali protiv izdaje za čije su izvršenje neophodne podignute ruke poslanika partije koja je Rakčevićevo čedo?

Gdine Rakčeviću, Ura je propuštila svoju istorijsku priliku da budućnost Crne Gore gradi sa suverenistima koji ne vuku repove iz prethodnoga perioda. Njoj povratka nema. Ni njezinu predśedniku Abazoviću. Vjerovati da će Abazović i Ura početi afirmaciju crnogorskih ustavnih vrijednosti bilo bi jednako kao vjerovati da će Tramp glasati za Bajdena. Vjerujem ipak da za Vas još uvijek ima nade. Obećali ste da ćete istupiti ukoliko budu ugroženi crnogorski nacionalni interesi.

Razriješite dilemu. Jeste li za Dritanovu Uru koja radi za interese jedne vjerske organizacije i jedne nacije ili ste za Crnu Goru kao građansko i multikulturno društvo? Jeste li s onima što herojem drže Ljuba Ćupića ili za one što ljube skute promotera popa Šiljka i popa Mace?