Povratak u eru komunizma, predložene izmjene pretvaraju Tužilaštvo u politički organ

Za Antenu M piše: Veljko Popović

Ako se ukloni pravednost, šta su kraljevstva nego velika razbojništva?

(Sveti Avgustin)

Predložene izmjene u oblasti tužilačkih zakona predstavljaju korak unazad na polju ukupnog institucionalnog formiranja i snaženja Crne Gore. Usvajanjem novih zakonskih rješenja vitalna institucija u oblasti krivičnog pravosuđa bila bi stavljena pod kontrolu političkih centara moći, što bi uzročno-posljedično dovelo do politizacije cjelokupnog krivičnog postupka.

Esencija predloženih izmjena ogleda se u promjeni propozicije Tužilačkog savjeta, kao krovnog kontrolora rada Državnog tužilaštva, na način što bi članovi iz reda uglednih pravnika zajedno sa predstavnikom Ministarstva pravde Crne Gore imali većinu. Načelno, sam odnos snaga kao takav ne bi bio protivan evropskim pravnim tekovinama, a što je navela i Venecijanska komisija u svom mišljenju na prethodne predloge zakona. Međutim, Venecijanska komisija je u istom mišljenju decidno navela da se u tom slučaju moraju osigurati posebni mehanizmi izbora uglednih pravnika kako bi se onemogućio politički uticaj na Državno tužilaštvo. Između ostalog dati su predlozi da se ugledni pravnici biraju dvotrećinskom većinom u parlamentu, ili, pak, na osnovu proporcionalnog sastava, tako da predstavljaju različite političke snage ili treba osigurati da ih predlože ili čak direktno imenuju spoljni nevladini akteri. Ti spoljni nevladini akteri bi bili npr. Pravni fakultet, Udruženje pravnika, Advokatska komora i sl. 

Dakle, jasno je da je sa stanovišta savremenog evropskog prava nedopustivo da politička vlast prostom većinom u parlamentu i uz pomoć predstavnika izvršne vlasti uspostavi monopol nad tijelom koje bira i razrješava državne tužioce i rukovodioce državnih tužilaštava. Razlog za to je očigledan, a ogleda se u potpunom gašenju ustavnog principa samostalnosti Državnog tužilaštva.

Uspostavljanjem ovakve političke kontrole nijesu uvažene preporuke Venecijanske komisije, već se Državno tužilaštvo nedvosmisleno pretvara u par ekselans politički organ, produžnicu parlamentarne većine i izvršne vlasti, i to ne samo ove trenutne, već bilo koje buduće. Upravo to i predstavlja najveću opasnost. Naime, usvajanjem ovakvih zakonskih rješenja daje se puni legalitet i legitimitet svim budućim političkim većinama da prostom većinom u parlamentu obezbijede sebi i privilegiju da biraju i razrješavaju državne tužioce i rukovodioce državnih tužilaštava, da ih disciplinski isljeđuju i kažnjavaju za rad koji im se eventualno nije svidio dok su bili opozicija.

Na taj način Državno tužilaštvo se nikada neće oblikovati kao ozbiljna, samostalna i neutralna institucija, već će postati pion u rukama one političke grupacije koja je u datom trenutku na vlasti. Sljedstveno tome, kada se na taj način degradira institucija koja predstavlja polaznu osnovu u krivičnom postupku, bez čije optužbe i nema njegovog pokretanja, postavlja se pitanje kakav institucionalni razvoj se može očekivati u ostalim oblastima. Usvajanjem ovakvih zakonskih rješenja Državno tužilaštvo se vraća u komunističku eru, kada je, de facto, bilo potčinjeno policiji, a ustavno načelo samostalnosti Državnog tužilaštva prestaje da postoji.

U konačnom, postavlja se i pitanje same neophodnosti zakonodavne aktivnosti u ovoj oblasti, ako imamo u vidu da je GRECO kao tijelo Savjeta Evrope, ocijenio da je Crna Gora u segmentu državno tužilačke organizacije u potpunosti već usvojila sve preporuke, a  Evropska  komisija u izvještaju iz 2020. godine da je sastav i izbor Tužilačkog savjeta u skladu sa evropskim standardima. Venecijanska komisija je i ranije predlagala da se ugledni pravnici biraju kvalifikovanom većinom.

Čitalac predleženih izmjena ne može se otrgnuti utisku da su okrenute ka pojedincu, odnosno da je pisac normi imao u vidu isključivo određene ličnosti iz tužilačke organizacije, da je pravne norme kreirao prema njima, te da je zakonodavni motiv obračun sa konkretnim tužiocima.

Dakle, predložene izmjene nijesu okrenute sistemu kao cjelini, nijesu usmjerene ka budućnosti. već su očigledno sračunate na jednokratnu upotrebu u cilju razrješenja „nepodobnih“ i instalacije „podobnih“ državnih tužilaca na ključnim pozicijama.

S obzirom na to valja podsjetiti na citat iz mišljenja Venecijanske komisije: "VK je zabrinuta zbog takve zloupotrebe zakonodavnih nadležnosti, to podriva pravnu sigurnost i u suprotnosti je s prirodom izrade propisa koja za svrhu ima definisanje opštih pravila, nasuprot izvršnoj akciji u odnosu prema konkretnom pojedincu ili situaciji. Eksperti VK su mišljenja da institucionalne reforme ne smiju biti pokretane samo zbog jednog cilja - smjene pojedinaca na ključnim pozicijama.", navodi se u mišljenju Venecijanske komisije.“