Opasne dezinformacije?!

Piše: Miodrag Živković (preuzeto sa Fejsbuk profila)

U ovom ludom vremenu, prebogatom različitih političkih dešavanja i incidenata različite vrste, dezinformacije su postale naša svakodnevica.

Neke dezinformacije se plasiraju smišljeno i namjerno, neke su izraz nedostatka pravih informacija i želje za eksluzivnošću, a neke se šire oko nas iz nepoznatih izvora kao paukova mreža, sa ciljem da nas zarobe i udalje od istine.

Društvene mreže su značajan izvor lažnih informacija, poznatih i nepoznatih autora sa različitim interesima i ciljevima koje treba da proizvedu svojim konzumentima.

Žuta štampa kojom smo zapljusnuti to radi svakodnevno, artikulišući interese svojih vlasnika, sponzora ili političkih pokrovitelja, a to nažalost rade i kvazipolitičari koji kreiraju javno mnjenje sa ciljem i namjerom jačanja svog političkog uticaja ili skrivanja svojih slabosti.

Danas govorim o ovim posljednjim izvorima dezinformacija koje su najopasnije za društvo, jer se najčešće konzumiraju nekritički i bez dodatnih provjera.

Tako su nas u veoma kratkom vremenu sa najviših državnih adresa u dva navrata lažno informisali premijer i predsjednik parlamenta da su izvršeni napadi na cetinjsku mitropoliju i njene predstavnike.

Postupajući kao dežurni čuvari svoje Srpske crkve, sa namjerom da lažno predstave njenu ugroženost, Zdravko Krivokapić i Aleksa Bečić svjesno, namjerno i veoma opasno ovakvim ponašanjem dovode u zabludu značajan broj građana, produbljujući nepodnošljivost i mržnju u društvu, koju su još odavno posijali.

Da to svjesno i namjerno rade ova dva najviša državna funkcionera, lako je zaključit, jer u svakom trenutku imaju na raspolaganju sve informacije bezbjedonosnih službi ove zemlje, koje su ih u oba slučaja demantovale tvrdnjama da se navodni napadi nijesu desili.

Nažalost, sasvim je očigledno da je njima važniji izvor informisanja o ovako značajnim događajima pop Gojko Perović, koga od milošte oslovljavaju sa ocem, nego bezbjedonosne službe države na čijem se čelu nalaze.

Ciljeve i namjere naših najviših državnih funkcionera kada šire opasne i lažne informacije, nije teško prepoznati i kreću se od najprimitivnijeg homogenizovanja svojih pristalica na navodnoj ugroženosti, do lažnog upiranja prstom u one "zle sugrađane" koji pripadaju suprotnoj političkoj opciji, odgovorne za to navodno ugrožavanje.

Da zaključim... sve dezinformacije su opasne, ali su najopasnije one smišljene i plasirane od najviših državnih zvaničnika, jer se njima, bez provjere unosi nemir, nespokoj i neigurnost kod građana.

Moramo shvatiti da naši najviši državnici nažalost, veoma često lažu. Lažu namjerno i iz interesa, lažu bez obzira na posledice koje mogu proizvesti njihove laži, a kada ih ovako uhvatimo u laži, ne pada im na pamet da pruže izvinjenje ili ne daj bože podnesu ostavku, što je normalno u demokratskom svijetu u koji su se navodno zaputili.