Ko je zaspao: Vučićev i Putinov trijumf u Crnoj Gori

Autor: Tonči Mirić 

Prema crnogorskom portalu – Antena M, odnosno Portalu analitika od 7.2.2021., „Darko Hudelist, poznati zagrebački novinar koji je tokom  2000-tih boravio u Beogradu i često se viđao s Aleksandrom Vučićem, tada visokim zvaničnikom  stranke Vojislava Šešelja, zapisao je što se dogodilo dan nakon što je 21.5.2006. Crna Gora (CG) obnovila nezavisnost:

‘„U proljeće 2006. Vučić me pozvao k sebi doma. Dogovorili smo sastanak za ponedjeljak, 22. maja. Planirali smo nešto duži razgovor, više se ne sjećam koje su sve teme bile na dnevnom redu, no kad sam ušao u Vučićev stan, iznenadio sam se.

Vučić je ležao na naslonjaču ili ležaljci pokraj trosjeda, totalno neraspoložen, deprimiran i gotovo bolestan.

Nikad ga nisam vidio tako utučenog i obeshrabrenog – ni prije ni poslije. Razlog?

Prethodnog dana, u nedjelju 21.5.2006, održan je referendum o nezavisnosti Crne Gore, na kojem je 55,5 posto Crnogoraca zaokružilo odgovor ‘da’. Crna Gora je zahvaljujući tom referendumu i službeno postala samostalna država, izdvojena iz dotadašnje, ionako krhke, federacije Srbije i Crne Gore (SCG).

 Bio je to događaj s kojim se deklarisani srpski nacionalist Vučić nikako nije mogao pomiriti”.’

*

Ovih dana, dakle zamalo 20 godina od tada, pogled na političku situaciju u CG, sugeriše da je Zapad podcijenio rusko-srbijanske političke i obavještajne kapacitete na Zapadnom Balkanu (ZB), odnosno da Vučić i Vladimir Putin danas politički nadziru tu državu, članicu NATO-a.

Dakle, šire sagledavano, ZB postaje strateški ranjiv, zbog čega zapadni akteri, posebno EU i NATO, moraju posvetiti posebnu pažnju suzbijanju malignih – beogradskih i moskovskih utjecaja, kako bi se osigurala njegova dugoročna stabilnost.

Naime, povijest nas uči a tu se pogotovo misli na početak i na uzroke Prvog svjetskog rata, da ono što se događa na ZB ne ostaje samo na ZB.

Dodatno, tu je i ona izjava američkog predsjednik Donalda Trampa za FOX TV (2018.), kada je govorio o funkcionisanju i finansiranju NATO-a – s obzirom na to da je CG 2017. godine postala 29. članica NATO-a.

Naime, na pitanje – zašto bi njegov sin išao braniti CG, Tramp je odgovorio – da se to i sam pitao, dometnuvši kako su tamošnji ljudi vrlo agresivni i da bi manifestiranje te njihove agresivnosti moglo dovesti do Trećeg svjetskog rata !?

Sugeriše li nam taj odgovor, nešto nepoznato iz domena tajne diplomatije velikih sila? Naime, tajna diplomatija (tajni dogovori) rješava politički „delikatna“ pitanja bez utjecaja javnog mnijenja i/ili vanjskih pritisaka. (Inače u praksi države često kombiniraju javnu i tajnu diplomatiju  – u određenom omjeru, kako bi ostvarile svoje namjere / ciljeve.)

*

Što se to nedavno značajno dogodilo u Crnoj Gori

Ko je nedavno odlikovani mitropolit SPC-a u CG – Amfilohije Radović?

Povodom petogodišnjice smrti mitropolita Amfilohija Radovića, predsjednik CG – Jakov Milatović, odlučio mu je posthumno dodijeliti najviše državno odličje. Navedeno koincidira i s pet godina od uspostave velikosrpskih vlasti u CG.

Predsjednik Milatović je dodjelu odličja obrazložio tvrdnjom kako je  mitropolit Amfilohije (1938–2020), ostavio neizbrisiv trag u duhovnom i društvenom životu države – tokom gotovo tri decenije, za vrijeme kojih je bio na čelu Mitropolije crnogorsko-primorske.

Nadalje se navodi da je  Milatović odlikovao mitropolita Amfilohija za “njegov ogroman doprinos u jačanju međunarodnog ugleda države, kao i u očuvanju duhovne tradicije, izgradnji društvenog mira i oblikovanju jednog od najvažnijih poglavlja crnogorske suvremene historije”.

No, je li to baš tako kao što to ističe predsjednik države – članice NATO-a i kandidatkinje za ulazak u EU?

Naime, drukčije se vrednuje  Amfilohijeva životna priča i njegovo političko nasljeđe, gledajući s motrišta EU i crnogorskih suverenista.

Dakle, nakon što je usvojen Zakon o slobodi vjeroispovijesti (odobren od strane Venecijanske komisije / EU), a po kome je veći dio vjerskih objekata trebao prijeći u vlasništvo države, Amfilohije je pokrenuo masovne proteste (tzv. litije) koji su doprinijeli porazu Đukanovićeve (Milo Đukanović) Demokratske partije socijalista (DPS) na izborima 30.8.2020. godine.

Tom pobjedom velikosrpskih stranaka nad CG suverenistima, a do koje je došlo pod spomenutim Amfilohijevim patronatom, uz vođenje iz Beograda i Moskve, formirana je prva Vlada CG. Rezultat svega toga je da je se od tada počeo urušavati suverenitet države Crne Gore…

*

Predmetnu dodjelu apostrofiranog odlikovanja Amfilohiju, većina je crnogorske javnosti / građanske udruge i sl., okarakterisala kao pridruživanje Jakova Milatovića „talasu revizionizma i krivotvorenja bliske prošlosti i to kako one iz II. svjetskog rata tako i one iz ratova 90-ih, odnosno kao rehabilitaciju četničkog pokreta.“.

Naime, po njima, Amfilohije je aktivno podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše SFRJ i bio je jedan od najglasnijih podržavaoca ideologije “krvi i tla”, prema kojoj je Srbija imala pravo da se širi na sve susjedne teritorije na kojima žive Srbi.

Nadalje, Amfilohije je etnički očišćen dio BiH – na kojem je počinjen genocid nad Bošnjacima, nazivao “najdivnijom srpskom zemljom, Pijemontom cjelokupnog srpstva.”

Dakle, „poricao je i pravdao genocid u Srebrenici, te slavio ratnog zločinca Ratka Mladića. Muslimane, koji čine 20 posto stanovništva CG, zvao je “lažnim ljudima, lažne vjere”, koje je imalo smisla pobiti.

Također su istakli da je Amfilohije dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić.

Podržavao je i opsadu Dubrovnika, posjetio je dubrovačko ratište 1991. godine i svirajući gusle “hrabrio” vojne jedinice koje su harale hrvatskim jugom, pljačkale i napadale nenaoružane civile“, podsjećaju oni.

Vojislavu Šešelju, presuđenom ratnom zločincu za zločine protiv čovječnosti, za poticanje ratnih zločina u Vukovaru 1991. i progon Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovici, a uz to, čiji su dobrovoljački odredi bili agresori u RH i BiH, godine 2015. dodijelio je visoko odlikovanje.

Napominju i da je nakon izgubljenih ratova, nastavio slaviti vođe četničkog pokreta, promovišući poraženi “vjekovni zavjet ujedinjenja svih srpskih zemalja”.

Nadalje, negirao je crnogorsku naciju, nazivajući Crnogorce “komunističkim nakotom ili kopiladima”, a islam lažnom vjerom.

Ujedno, odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo nazvao je “najvećom sramotom i izdajom CG”. Također, tadašnju suverenističku politiku CG, kletvama je pokušavao vratiti ka Rusiji: “Tko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene”.

Bio je protivnik NATO-a, koji je nazivao „Četvrtim Rajhom”.

*

Konačno, Amfilohije je „duhovni i operativni“ otac današnje Crne Gore. Naime, predvodio je spomenutu tamošnju „prosrpsku ‘izbornu’ kontrarevoluciju“. Konkretnije, po izborima, u manastiru Ostrog imenovao je vladu u kojoj su ministri postali i Milatović (sada predsjednik CG) i Milojko Spajić (sadašnji premjer CG).

U ovom kontekstu izdvajamo – kao treću politički najvažniju osobu u CG, također velikosrpske provenijencije, Andriju Mandića, sadašnjeg predsjednika Skupštine CG. Radi se o osobi optuženoj za terorizam – jer  je 2016. predvodio neuspjeli državni udar, planiran od strane Moskve i Beograda – sa svrhom da se zaustavi ulazak CG u NATO.

Dakle (da napravimo mali kontrapunkt), nije ni bilo za očekivati da će oni koje je na vlast u CG doveo Amfilohije primjerice dodijeliti odlikovanje ednom časnom Crnogorcu poput Vladimira Barovića.

Sjećamo se, riječ je o admiralu bivše JRM, koji je odbio provesti zapovijed iz vojnog stožera JNA u Beogradu, da započne s bombardiranjem hrvatskih / dalmatinskih gradova. Naprotiv, dana 29.9.1999. počinio je samoubojstvo na otoku Visu, s time da je u oproštajnom pismu naveo kako ne želi ratovati protiv „bratskog hrvatskog naroda“!

*

Da sažmemo, predsjednik CG Jakov Milatović  dodijelio je najaviše crnogorsko državno odlikovanje osobi klero-fašističke provenijencije. Ujedno, navedeni se čin odlikovanja može interpretirati i na način da država – kroz instituciju predsjednika, radi na duhovnoj, odnosno ideološkoj pripremi za određeno buduće nasilje, pretpostavljamo po tuđem diktatu!

I što će biti dalje sa Crnom Gorom

Na to je pitanje najrelevantniji odgovor dao crnogorski pisac Andrej Nikolaidis.

Naime, njegovo je mišljenje da će apostrofirani velikosrbi „malo po malo, vrijednosno, ideološki i identitetski radikalno promijeniti CG. Ostvarit će punu kontrolu nad prošlošću, kao što je već imaju nad sadašnjošću i budućnošću. Nikakvi izbori to neće promijeniti: ono što su stekli na izborima oni na izborima neće dati. Što više ovo društvo bude išlo udesno, ta će prosta istina biti sve otvorenije saopštavana.

U slučaju istinske mogućnosti smjene ili prekompozicije vlasti, repriza litija (protestnih crkvenih procesija), ovoga puta biće podržana upotrebom represivnog aparata države i izlit će se na ulice.

Kratka poruka za EU i Kvintu (Zapad): Crna Gora više nije demokratska zemlja. Ovdje smjena vlasti na izborima više nije moguća!“

Umjesto zaključka

Ruski uticaj u CG trajna je prijetnja regionalnoj stabilnosti. Naime, CG se suočava s duboko ukorijenjenim političkim i društvenim izazovima koji proističu iz vanjskog miješanja, tj. malignog uticaja iz Rusije i Srbije a koje imaju snažan i trajan uticaj na političke, ekonomske i društvene sisteme u državi.

U tom smislu podsjećamo na pokušaj državnog udara 2016. g. (Andrija Mandić), za koji se sumnja da su u njemu djelom sudjelovali ruski i srbijanski operativci, kao i na nasilje 2021. g. koje je pratilo ustoličenje novog mitropolita SPC-a u CG (Joanikija Mićovića).

Ovome se mogu pribrojiti i nedavno postavljanje spomenika četničkom vojvodi iz II. Svjetskog rata Pavlu Đurišiću, odgovornom za genocid nad Muslimanima (i katolicima) u istočnoj BiH i Sandžaku, zatim recentni antiturski protesti u Podgorici a koje neki analitičari povezuju s prodajom turskog oružja Kosovu, „pa  Beograd, preko Podgorice, udara po Ankari…“

*

Ipak ovdje kao ključno, navodimo da je CG jedina teritorija koja je ostala „pod palicom / ravnanjem“ predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića. Naime, bivši  predsjednik RS/BiH Milorad Dodik ponižavajuće odlazi s političke scene, dok je Kosovu zaokružena državnost.

I čime sada taj Vučićev trijumf u CG može rezultirati… Naime, u Kremlju od njega očekuju ozbiljnije destabiliziranje ZB, dakle, ozbiljnije od onog u Banjskoj na Kosovu, tj. da na neki način otvori balkanski front. Odnosno, to je jedino što Ruse trenutno zanima na Balkanu a kako bi se pažnja Zapada pomjerila s Ukrajine.

*

I konačno, postavlja se pitanje, je li tako trebalo biti. Nije trebalo!

Naime, centri moći sa Zapada potcijenili su Vučića i Putina, smatrajući da je demokratski kapacitet CG veći i jači od velikodržavnih koncepcija Srbije i Rusije. Konkretnije, svojevremeno su i oni (uz Ruse i Srbijance), doduše, čini se nešto pasivnije, poduprli smjenu višegodišnje suverenističke / Đukanovićeve vlasti u CG. No, kao što sada vidimo, ta se projekcija „svela na onu – ganjali su lisca a na političku su scenu istjerali sibirskog vuka i njegovog potrčka“.

P.S. U državi CG, sa nešto više od 600.000 stanovnika živi i oko 50.000 srbijanskih i ruskih državljana s privremenim boravištem, a što mogu biti dodatne note za mogući rekvijem nad Crnom Gorom!

Ipak, da sumorno ne okončamo ovaj pregled / sintezu, ostaje nam nada da se radi o Vučićevoj Pirovoj pobjedi u CG, odnosno da će nastupajuća jesen donijeti pobjedu proevropskih snaga na čitavom Zapadnom Balkanu!