Piše: Jadranka Selhanović
Moram. Moram da progovorim. Pekla bi me savjest, boljela bi me duša da ne kažem. Na glas, na sav glas. Zbog mog Cetinja, zbog moje Crne Gore.
A skoro nam poručiše neki „čudni ljudi“, čak i priprijetiše, da nekršteni ćute, da se ne miješaju u događaje oko Cetinja. Poručiše nam da zaćutimo, jer smo „lažni ljudi sa lažnom vjerom“. I još mnogo toga nakaradnog izustiše. Ali, dzabe im priča, dzabe zastrašivanje. Jer Cetinje je moje. Moje je jer je simbol moje države, moje je, jer nemam druge domovine do Crne Gore. Moje je jer je dio mog života.
A vi „čudni ljudi“, odlučiste da „krenete“ na Cetinje, da ga povrijedite. Da ga zastrašite, unizite. Ne uspje vam naum. Ne uspje, jer vi ne znate što je Cetinje. Čuste li vi ikad da postoji grad HEROJ, da mu je ime Cetinje? Da mu je ime ISTORIJA.
Vi to ne znate. Jer vi ste 5. septembra 2021. godine, prvi put „posjetili“ Cetinje. I ostavili težak, neizbrisiv trag.
Zato u pamet se „čudni ljudi“. Nikad više na Cetinje sa zlim naumom. Jer Cetinje dobro pamti.
Ljilja
Svaka ti cast hrabra Jadranka. Suze su mi isle dok sam citala tvoj tekst.
Bravo!
Bravo Jadranka, Cetinje i Crna Gora i Crnogorci građane Crne Gore ne dijele po vjeri i naciji! Mi smo građani Crne Gore i to je nama dovoljno a ko oće narod i stado mrš iz Crne Gore!!!
Onogošt
Jadranka,tekst za poštovanje.Iz svake riječi može se pročitati Vaša ljubav prema Crnoj Gori.Cetinje su pokušali da zapale,ali oni će se opeći...