Vakat je

Piše: Aldin Metanović

Ovih smo dana prepuni eumforije s belvederskih barikada, budvanskih, bajičkih, a Boga mi i onih zbivanja koja su doživjeli građani okupljeni u centru Cetinja. No, moramo ostati hladne glave jer oni ne miruju. O Belvederu i ostalim poprištima neću reći ništa, jer ne treba. Belveder je trebalo doživjeti, ośetiti i ponijeti ga za vazda u srcu. Uostalom, napisano je dovoljno i lijepo, a napisali su to oni koji su se prvi latili pera, inače svako bi isto siguran sam napisao.

Crnogorci i Crnogorke, žalim što ovo moram kazati, ali poslije svih godina mi smo lakomi na laž. A sve što smo od njih čuli proteklih dana i što ćemo još, siguran sam, slušati upravo je LAŽ! Lažne vijesti šire se kao požar, a njima i jeste cilj da Crnu Goru ovako ili onako zapale. U laži su ostali dosljedni.

Čuli smo priče o molo – molo – molo (molotovljevom) koktelu, čuli smo o raznim napadima na policiju, iako je jedina istina da je policija bila napadnuta ružama i flaširanom vodom za piće, čuli smo priče o ekstremistima od kojih su najopasniji oni koji već sto godina leže ispred Vlaške crkve (jer je i tamo palo par suzavaca), te ona žena od sedamdeset godina koja je pješice došla od Donje Gorice do Cetinja i onaj čovjek koji je u invalidskim kolicima stao na braniku šverca, kriminala i korupcije.

Ovo pišem isključivo iz jednoga razloga – da upozorim! Ali ne zato što sam pametniji od svih ili od bilo koga.

Slušamo svakodnevno priče o njihovim navodnim svađama, međupartijskim i unutarpartijskim. LAŽ! Crnogorci i Crnogorke, upamtite, sve je to jedan dobro smišljeni scenario kako bi smo mi utihnuli. Zmija se tuče u glavu, šćahu reći stari. A mi tihi, pogotovo sada, ne smijemo biti.

Oni, naučeni od onoga koji njima upravlja, a on podučen od samoga Sotone, vješto fingiraju njihove svađe, kako bi mi uzdu popuštili.

Što se tiče onoga, čije ime neću ni da pominjem I posad mu ne bih vjerovao, mlijeko je da reče bijelo! Ni ijednome te se s njim pod ruku uhvatio. Pamtila je naša Crna Gora i junaka i izdajnika, samo se više puta lako povjerila izdajniku koji o svojeme junaštvu laže. Ako bude i kaplja svijesti među nama ovoga im puta vjerovati nećemo!

Ako bi ga đe put nanio na moj prag, ka’ Jehovinoga svjedoka, neka mi prag zaobiđe, inače ću ga zasut suzavcem! Da mi glavu pod śekirom spasi, oprosta mu ne bih dao. Provlači se priča društvenim mrežama da su krenuli u borbu za crnogorske glasove. NITI JEDAN! Da bi nam ostalo onih koji će nas pominjati!

Ako pomislite da mu se priklonite śetite se da su njima milije pare no naše glave, i opet ćemo biti prevareni. Njega će, ionako, neka druga omladina na pleća nositi, bar po riječima Matije Bećkovića. Naša će ga omladina nositi ka’ tugu na utrobici.

Bilo ili ne bilo svađe među njima, među nas je ne smije biti. Śetite se riječi pomiritelja, Svetoga Petra Cetinjskoga! Uostalom, samo se konsultujte sa sopstvenom savjesti, tako nećete skrenuti s puta.

I neka niko ne žali za Belvederom jer će biti još mnogo Belvedera!

Poruka vam je na majicama: VAKAT JE! Tako vas sreća pratila, Cnogorci i Crnogorke!