Čujem lelek đe gore prolama...

Autor: Vladan Šturanović

Rečenicom iz kultnog crnogorsko - jugoslovenskog filma Lelejska gora, po romanu sjajnog Lalića, označio bih kraj (pre)loše odigrane predstave ove otužne skupine seiza, domaćih izdajnika i (pre)loših glumaca, okupljenih u zgradi Vlade (ne njihove) Crne Gore. Mnogo je više dodirnih tačaka sa ovim filmom, i slikom Crne Gore tada i u 2020. i 2021. godini.

Lada Tajovića i partizane su izdavali najbliži drugovi, slika rata predstavlja gerilsko ratovanje, apsurdno rečeno komšijsko – rođačko, između progresivnih ANTIFAŠISTIČKIH snaga i nazadnih boraca za Kralja i nečiju otadžbinu (da je za našu zvalo bi se za domovinu). Nasilno vraćeni u te godine duboko i najdublje podijeljeni, a da je tragedija veća u vremenu smo kad' je to najvidljivije i najtransparentnije možda u dugoj istoriji podijeljenosti CrnIH Gora.

Zaslužuje ova Vlada da se oprostimo „lelekom“ od nje, po starom crnogorskom običaju kad se neko ispraća na politički "počinak" i to zaslužuje glasnoću taman da i „gore prolama“.

Materijala za dolazak su imali dosta „usta puna“ da govore danima, dosta sa pravom, dosta što je nastalo na hiljadu puta ponovljenim lažima, dosta što im je injekcijama iz vana (sa istočne strane sveta) dozirano, a dovoljno da se otrov i mržnja održava, narasta ali i širi. Toliko da su istine postale apsurdi, činjenice i argumenti nestali u noći, druga strana i drugačije mišljenje ni slovo na papiru, različitost je obojena jednom bojom, ili, ipak, sa tri, ali nije važno. Pitao sam se ponekad - šta im kaže onaj koga vide u ogledalu, time sam tražio dobrotu u njima jer sam ubjeđen da je svako ima...

Ali kako svane novi dan, ti isti „oni“ novim iznenađenjem sebi spuste ocjenu koja je dogurala sada do 2 sa 2 minusa, još je samo jedan stepenik do kraja.

A sjutra, ako se probudimo u novoj, oslobođenoj i osvježenoj Crnoj Gori, kakva je 31. avgusta bila za one koji su nas srozali, mi koji se u takvoj nijesmo probudili, ali i dobar dio onih koji su sa tom lažnom nadom već jednom ustali, krećemo napokon u konačnu borbu za bolje društvo. Nema čekanja.

Da je ovo trebalo da se desi, uz sve posljedice, ipak sam ubjeđen da je odgovor - DA! Sada smo viđeli sve slike Crne Gore, pa i one koju želimo da stvaramo. I, naravno, viđeli smo da postoje ljudi koji će je stvoriti. Referendum koji se na našem tlu ponavlja tako često, ovoga puta treba da nosi više - DA, nego ikad. DA - našoj Crnoj Gori, DA - Evropskom sistemu vrijednosti, DA - različitostima, DA - boljem životu, DA - mirnijim danima za starije i prosperitetnijim za mlade, DA - zdravim međuljudskim odnosima..

A, NE? Pa, jednom smo ga rekli, onome čemu smo ga rekli jednom, reći čemo ga i sad, taj se faktor nestabilnosti, izgleda, ne mijenja...

LeLe.