Ugašena kultura

Za Antenu M piše: Nikola Popović

Da li se ko śeća ekspozea premijera Krivokapića i obećanja da će nova Vlada Crnoj Gori donijeti osvježenje. „Nama će građanin biti na prvom mjestu“, samozadovoljno klicaše premijer i njegovi apostoli, a potom s istim ushićenjem nastaviše obećavati da će se, između ostalog, zalagati za pravdu i ravnopravnost svih građana, bez obzira na vjerska, nacionalna ili politička uvjerenja; potpunu transparentnost rada državne administracije; eliminisanje svih oblika diskriminacije; obrazovanje fokusirano na kreativnost i prepoznavanje talenata; sportski razvoj đece i omladine, koja od vrtića pa do univerziteta treba da se nadmeću u sportskom duhu; zdravstvo posvećeno pacijentu i usmjereno na borbu sa svim zdravstvenim izazovima; kulturu koja se zasniva na njegovanju tradicije i razlika, a koja podstiče kreativnost i pravi iskorake… I tako redom, Zdravko brda valja.

Danas, skoro godinu dana od ustoličenja apostolske Vlade, i potpuni slijepci uviđeli su da su sve to bile manipulacije, populizam, šarena laža za lakovjerne i uza sve to, iza kulisa, dio jedne ozbiljne političke igre s ciljem da uruši Crnu Goru, njen državni status i subjektivitet, građanski, antifašistički, multikulturalni koncept, njen identitet, obrazovni, kulturni, zdravstveni sistem. Jer danas: pravda je kategorija za litijaše, pristalice Crkve Srbije  i četnike; državna uprava nikad nije bila netransparentnija (o čemu mogu posvjedočiti građani), ali i svako skupštinsko zasijedanje na kojem se predstavnici građana/poslanici žale da mjesecima na postavljena pitanja ne dobijaju odgovore od izvršne vlasti; školski sistem je podređen svetosavskoj pseudopravoslavnoj sekti, pa je tako u mnogim školama kreativnost i prepoznavanje talenata ustuknulo pred vjeronaukom i usklikom kosovskome mitu; javno se ispoljava nepovjerenje u zdravstveni sistem, a pred najznačajnijim zdravstvenim ustanovama i gradskim trgovima građani sve češće demonstriraju nezadovoljstvo odnosom, nestručnošću i nebrigom ljekara prema pacijentima.

Spajanje nespojivoga suštinski je koncept nove izvršne vlasti. To se najbolje očitava u objedinjavanju četiri oblasti, koje su za svaku državu i njen kulturno-istorijski kontekst od krucijalnog značaja; prosvjeta, nauka, kultura i sport, koji su predati na upravu osobi skandaloznih svjetonazora (upravo zahvaljujući tim svjetonazorima).

Kod takvoga ustrojstva, od svih apostolskih resora najmarginalizovanija je kultura. Ko uspije pronaći taj resor na nepreglednom i konfuznom Vladinom sajtu, viđeće da tu nema nijedne značajne informacije ili aktivnosti realizovane u prethodnih skoro godinu dana. A o stručnosti i kompetencijama u tome resoru najbolje govori podatak da je MPNKS 11. oktobra 2021. godine objavilo javni poziv za dodjelu državne nagrade, zamislite, “MIROSLAVOVO jevanđelje”.

Malobrojne su aktivnosti koje su obilježile godinu dana rada u tome resoru, pa ih nije  teško pobrojiti.

Nakon nezakonite ekspresne smjene rukovodećega kadra nekadašnjeg Ministarstva kulture, koji je svoj status stekao na javnom konkursu; senzacionalističkih detektivskih poslova na preispitivanju transparentnih decenijskih odluka o sufinansiranju sektora kulture, koje je bivše Ministarstvo sprovodilo u skladu sa Zakonom o kulturi i evropskom pravnom tekovinom; bezuspješnoga pokušaja problematizovanja statusa “istaknuti kulturni stvaralac”; smjene direktora državnih ustanova kulture; satanizacije i medijskoga linča čelnika OKF-a i FCJK te pokušaja gašenja FCJK – u aprilu 2021. godine ukinuti su i svi nivoi podrške crnogorskoj kulturno-umjetničkoj sceni, bez obzira što je to normirano kao obaveza Ministarstva.

Postupak sprovođenja ponovnoga javnog konkursa za podršku i podsticaj razvoja kulture u 2021. godini, koji je MPKS objavilo krajem jula, mimo zakonskoga utemeljenja (uz potpuno pogrešnu primjenu materijalnoga prava i na kojem je uskraćeno pravo učešća opštinskim javnim ustanovama, kao osnovnim nosiocima kulturno-umjetničke produkcije, a isto iz nekog nepoznatog razloga volšebno prenijeto na lokalne zajednice), još uvijek nije okončan. Tako se, iako je godina na izmaku, još uvijek ne zna koliko je iz državnog budžeta obezbijeđeno sredstava za “podsticanje njegovanja tradicije i razlika, kreativnost i pravljenje iskoraka” u kulturi, kako to premijer definisa u svom ekspozeu.  Ujedno, to Ministarstvo ima zakonsku obavezu da za tridesetak dana objavi novi konkurs za podršku programima i projektima od javnoga interesa koji će se realizovati u 2022. godini.

Ništa bolja situacija nije ni s Programom zaštite kulturne baštine u 2021. godini. No, naslućujući koncept kulturne politike koju sprovodi ova vlast za očekivati je da najveći dio sredstava, ukoliko ih uopšte i bude, usmjeri crkvenim opštinama. 

Takvim su postupanjem institucije kulture i autori dovedeni na rub egzistencije i ozbiljno je narušen njihov opstanak, kao i održivost sektora kulture u cjelini, a građani, kojima su ti projekti bili namijenjeni, uskraćeni za nova umjetnička i stvaralačka saznanja, za nove umjetničke produkcije, nove rukopise, međunarodnu prezentaciju crnogorskoga recentnog stvaralaštva, podsticanje razvoja u kulturi – što je suštinska svrha takvih javnih konkursa.

Nije za očekivati da aktuelni rukovodeći kadar u ovome resoru riješi nagomilane probleme izazvane izostankom podrške razvoju kulture, jer su oni na ta odgovorna i zahtjevna mjesta postavljeni bez provjere stručnih sposobnosti i kompetencija. Njihovih “ekspertskih” znanja i vještina svjesna je i aktuelna vlast. Zato im povjerava poslove na mandate ne duže od šest mjeseci i tako nagrađuje njihovo prisustvo na litijama, privrženost Crkvi Srbije, pravi međupartijske kompromise kupujući tako vrijeme opstanka na vlasti. Uz to za dostupnost rukovodećih pozicija u resoru kulture ili ustanovi kulture postoji još jedan važan kriterijum, a to je da je kandidat za funkciju zajedno s premijerom prisustvovao večeri u kući četničkoga vojvode Milete Pavićevića koja je pripremljena u čast, kako ga nazivaju, komandosa Nikole Kavaje.

Na sceni je kontinuirano programsko urušavanje sistema kulture, na svim nivoima, a pored neznanja i nekompetencija, pogoduje mu nedostatak strategije razvoja i još uvijek netransparentan koncept kulturne politike koju sprovodi ova vlast.  I dok je satarisanje sektora prosvjete u mnogo većoj mjeri vidljivije s obzirom na prirodu toga sektora, ugasa sektora kulture ostaje prilično izvan očiju javnosti. Tome naruku ide činjenica da dobar dio onih koji su se ostvarili zahvaljujući konkursima koje je raspisivalo bivše Ministarstvo kulture – kako brojni umjetnici tako i većina istaknutih kulturnih stvaralaca i gotovo svi akademici CANU – sramno i kukavički ćutke posmatraju ne samo gašenje resora za kulturu no i gašenje kompletne crnogorske kulturne produkcije u 2021. Kad jednom neki zainteresovani društveni analitičar bude tumačio godinu ove vlasti, naći će crnu rupu u crnogorskoj kulturi. U toj rupi zajedno s rukovodećom četnikušom, njenim detektivima u kožnim mantilima i direktorima s krpom na glavi, naći će i veliki broj crnogorskih kulturnih djelatnika koji ćutnjom i kolaboracijom brane svoje apanaže. Pitamo se što danas velemudri predśednik CANU novome premijeru i njegovoj ministarki ne održi slovo o ustavnome patriotizmu koji je, po principu muda i bubrega, prodavao kao prijeki lijek za crnogorske državne boljke prethodnoj vlasti?!