Crkvin premijer čeka svetosavskog Mesiju

 Za Antenu M piše: Boris Đurović

Naš nadripremijer je odlična podloga za stvaranje mita koji će, vjerovatno, zaživjeti u nekom budućem vremenu. Mitologija uvijek izrodi junaka koji je još kao novorođenče položen u korpu i pušten nizvodno, kasnije pronađen, prisvojen, te stasava u spasioca civilizacijskih razmjera.

Međutim, u našem slučaju – mit će se stvarati kroz izvrnutu psihologiju: Antijunak je rođen, nije pušten niz vodu, a ipak pronađen (hvala Crkvi Srbije) stasao je, iskoristio je astrološku grešku sazvježđa i postao premijer koji je školski primjer urušavanja mentalne higijene crnogorskog naroda.

Možda naš perimjer ne razumije poruke koje mu šaljemo, možda naše poruke tumači kao brigu za njegovo zdravlje. Pobrkao je lončiće. Da pojednostavimo: on kao izabranik Crkve Srbije i manjinskog srpskog naroda u Crnoj Gori, dužan je da se pelcuje, ne bi li na taj način ponukao i njegove sljedbenike da učine isto. I ne samo njih, već i sve druge skeptike.

Možda poruku još treba prbližiti narativu koji je blizak premijeru: bog je stvorio čovjeka, dao mu je mozak i propratnu opremu, dakle, taj isti mozak (stvoren božijom rukom) je napravio vakcinu da bi se održao u životu.

Međutim, mi danima slušamo samoljubljivu teoriju o porastu antitijela, o fenomenološkom procesu ljudskog organizma koji se (kroz premijerove indirektne poruke) održava snagom vjere, eventualno svetom vodicom.

Ovim putem, pomenutom zvaničniku, izražavam punu podršku. Dakle, samo nastavite tako, pomognite nam da zaokrzužimo stečeno mišljenje o Vama kao o čovjeku koji svojim javinm djelovanjem nanosi negativne posljedice po zdravlje građana.

Premijeru nije dovoljan primjer smrt velikodostojnika Crkve Srbije, nije mu dovoljna zlatna Kovid medalja koju pośeduje Crna Gora, nije mu dovoljan stravičan porast smrtnih slučajeva, njemu je, izgleda, dovoljno da gleda u nebo i da se nada dolasku Mesije koji će riješiti problem.

A kad spasilac siđe, premijer i njegovi apostoli će ga moliti za liječenje sopstvenih frustracija, koje treba tretirati zadovoljstvima kao što su kapela na Lovćenu, satiranje crnogorskog jezika, falsifikovanje istorije, skrnavljenje crnogorskog identiteta i obesmišljavanje proevropskih vrijednosti kojima teži crnogorsko društvo.

U kraćim tekstovima je teško obuhvatiti više tema, ali kad pišemo o vladajućoj većini, njihovim pojedinačnim i kolektivnim anomalijama, gafovima, štetnostima – sve se to da staviti u isti koš, pa kako god da se tekst nastavi, neće biti digresija.

Dakle, u ovom šarenopisu nećemo spominjati apoteke, kredite, radikalni revanšizam, militarističko djelovanje Crkve Srbije, makijavelističke poteze vladajuće bratije – to su rasvijetljeni i mapirani modeli svetosavskog mehanizma.

Mogli bismo, recimo, spomenuti odnos vlasti prema Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, pa toj visokoobrazovnoj ustanovi postaviti pitanje, kako se usuđuju da racionalizuju problematiku, odakle im pravo da budu glas razuma, da čuvaju svoje, da njeguju crnogorsku kulturnu baštinu, što će im novac koji im pripada.

Pogledajte CANU, frakcija koja jedino brine o apanažama, a njihovo postojanje se prihvata u zavisnosti od percepcije posmatrača, ili vjeruješ da postoje, ili ne vjeruješ. Ko još vjeruje u bajke.

Pogledajte NVO sektor – sve bogougodni ćutači. Zato ne možemo da ne primijetimo pouku i poruku koju šalje vlast: onesposobiti jednu obrazovnu ustanovu, a druge predati u ruke negatorima crnogorskog identiteta i na taj način proizvesti ekstremnu vjerujuću masu (koja ne vjeruje u vakcine) te u konsultacijama s bogom – stvoriti svetosavski raj.

Gospodo, ne budite smetnja srpskom nacionalizmu, pustite ih da pokušaju da satru crnogorsko biće, kao što su pokušavali decenijama. Nikad nijesu uspjeli, vjerujte, neće ni ovog puta. Da je Vječna!