Sportske lavice i politički miševi

Piše: Vukašin Perović

Da, Crna Gora je zemlja čuda. Zemlja u kojoj oni na vlasti ne poštuju znanje, umještnost, talenat i uspjeh. Političari vrijeđaju sportiste.

Oni kojima je politika donijela lagodan život, privilegije, bogatstvo i leb bez motike, vrijeđaju one koji su se odrekli privatnog života, odmora, slobodnog vremena… da bi uspjeli u sportu. Da bi svoju Crnu Goru učinjeli ponosnom.

Slaven Radunović zbog jeftinih političkih poena pokušava da uvrijedi žensku rukometnu reprezentaciju Crne Gore.

Sada je jasno da je svaki kriterijum nestao. Kako i u čemu nesretni Slaven misli da se poredi sa Jovankom, Kaćom, Milenom, Majdom… Možda onakav i sa dvije lijeve noge, misli da je pametniji, uspješniji, bolji, sposobniji, pošteniji ili ljepši?

Da li uopšte misli o vrijednostima na pravi način, ili mu se sve svodi na političke procente? Zna li on razliku između njih i njega?

One su prve u Evropi, a on zadnji na Balkanu. Za njih zna cijeli svijet, a za njega van ove crnogorske političke muke, niko nije čuo.

Njima je granica nebo, a on je zarobljen u političkoj tikvi koju glođe iznutra. Zato su one Lavice, a on mali politički miš.
Nije mu jasan Jovankin poziv “za Crnu Goru”. Njen krik do neba poslije postignutog gola, njena snaga, ponos i prkos. Sve to čuje i vidi cijeli svijet. Logično je da neko kome je krajnji domet da preko Mandića i Kneževića pošalje Vučiću poruku o vjernosti i poniznosti, ne može da razumije Jovanku.

A u stvari, smeta mu samo što igraju za Crnu Goru. Za državu koja je bila i njegova, dok nije odlučio da radi za interese druge države. Pa sad sve ono što nije po volji Vučiću, ne valja ni Slavenu. Mučno je gledati jad, nekulturu i izdaju. I svjesni smo da dok god razni miševi raspravljaju o snazi i poštenju lavica, mi imamo problem.