Knjiga koja smrdi na fašizam

Piše: Jasmina Smriko(Facebok)

Ako se u državi koja ima hiljadugodišnju istoriju, dodijeli književna nagrada, za knjigu u kojoj autor, kaže, da su Crnogorci ako nijesu Srbi - nula ljudi, i da Srbi treba da im zabrane ime, još, je napisao da su svi narodi na Balkanu nastali od Srba, ovakvo pisanje je dokaz koliko je autor obolio od mržnje. A, mržnja se teško liječi.

Nećete naći primjer, ne u regionu, nego i šire, kao što je Crna Gora, da bi neko, ko sebe naziva književnikom, za objavu ovakve knjige, koja smrdi na fašizam, da se može dobiti nagrada. E, to može u Crnoj Gori.

Kada je žiri u sastavu: Siniša Jelušić, Lidija Tomić, Radoje Femić, Radoje Golović, Miomir Đurišić, jednoglasno donio odluku da se Milutinu Mićoviću dodijeli nagrada "Miroslavljevo jevanđelje", za knjigu "Luče u tami Crne Gore", obrazloženje ovog žirija je da je Mićović zaslužio nagradu jer je ugledni književnik i esejista.

Đe se stiče ugled onih koji objavljuju ovakve knjige?

Da li ovakav lik, poput Mićovića, zaista može imati ugled i kao čovjek i kao književnik?

Koja je to sorta ljudi kod kojih ovakvi kao Mićović, za ovakvo fašističko pisanje može izgraditi ugled? Jer, njegova knjiga, ko je pročita onako kako treba, shvatiće da je poruka: spaliti, uništiti sve, da se zatre trag Crnogorcima. Ne dozvoliti im da žive ka Crnogorci. Moraju biti Srbi ili ih neće biti. Treba li spaliti Crnogorce? Je li 21 vijek, baš za promovisanje i borbu za uništenje najstarijeg naroda na Balkanu? I to naroda koji je u svojoj istoriji upisao svoje viteške bitke, koje su krvavo vodili da bi bili slobodni i živjeli pod svojim imenom, a ne robovi i životarili pod srpskom čizmom i šajkačom.

Tek nakon što je u Crnoj Gori otvoreno počelo svetosavsko ludilo, tek su tada mnogi shvatili koliko zmija otrovnica imamo.

Teško je ljudima, koji brane tekovine savremene, antifašističke, Crne Gore, da gledaju da u isti red kao dobitnici nagrade budu, recimo, Mladen Lompar, koji je branio crnogorsku čast, bio protiv rata, potpisnik svih peticija đe su bila imena časnih građana Crne Gore, i Milutin Mićović, koji negira državu i narod koja mu dodjeljuje nagradu, uz to ide i novčana, 12.000 e.

Može i nagrada i novci od države koju ne priznaje kao svoju. Inače, knjiga je sufinansirana od Srbije, preko svog Ministarstva kulture. Nije iznenađenje, Srbija će sa zadovoljstvom ulagati dio svog novca za ovakve knjige, koje pišu najodvratnije o Crnoj Gori i Crnogorcima.

"Crnogorci nijesu ničija grana, već sopstveno stablo"! - zapisao je Jevrem Brković, kao amanet da se to stablo čuva.
Imala je Crna Gora, ima i danas, imaće vazda, časnih sinova i šćeri koji će se boriti i izboriti da se njeno ime, ne ugasi. To moraju znati i Mićović i svi koji su zaigrali u svetosavsko kolo, misleći da će baš oni zadati smrtonosni udarac državi i tako kupiti sebi trajno mjesto u tim grobara Crne Gore. Samo se nesoji ponose izdajom.
"Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka"!