Crna Gora i časopisi A kategorije

Za Antenu M piše Pavle Džuverović

Vječita tmina u akademskom svijetu Crne Gore jeste objavljivanje radova u međunarodno priznatim i rangiranim naučnim časopisima. Što je kategorija viša, to je teže/zahtjevnije objaviti rad. No, da li je samo do visokih standarda ovih renomiranih časopisa? Za crnogorske istraživače iz polja prirodnih, inženjerskih i tehničkih nauka zaista je teško probiti se do pomenute „A“ kategorije (ne računajući naučnike koji se bave recimo opisivanjem oko milion neopisanih grinja).

Koliko, međutim, cjelokupna situacija u kojoj se nalazimo otežava posao "prirodnjacima", toliko olakšava "društvenjacima". Sve što je potrebno za procvat publikacija u oblasti društvenih nauka jeste da malo prodžaramo po fenomenima koji se javljaju u Crnoj Gori. Ponekad i kao paradigmatični...

Jedino ukoliko ste boravili ispod kamena cijelu prethodnu godinu, postoji mogućnost da nijeste ispratili posljednje predsjedničke izbore u SAD. Danima i noćima trajalo je prebrojavanje glasova, pri čemu je jedan kandidat na početku prebrojavanja imao prednost koja je polako padala, da bi, na kraju, drugi kandidat odnio ubjedljivu pobjedu. Kada je poraženi kandidat uvidio da gubi izbore, krenuo je da piše „apele“ na tviteru da prestane prebrojavanje glasova („Stop the count!“) i do dana današnjeg nije priznao rezultate izbora.

Pitate li se šta bi to crnogorskih naučnicima bilo interesantno i kako bi crnogorska akademska zajednica mogla profitirati od američkih izbora? Što god se u svijetu javi, mi smo mu prethodni – tako i u ovom slučaju. Već sada davne 2013. godine u našoj zemlji bili predsjednički izbori, i, gledaj čuda – isto kao u Americi – utrka je bila tijesna. Zanimljiva je činjenica da je u Americi pobjednički kandidat imao 51.3% glasova, a u Crnoj Gori 51.2%. Dodatna je zanimljivost da ni kandidat koji je izgubio u Crnoj Gori te godine nije priznao rezultate izbora.

Nije, dakle, Karleušin outfit jedino što su Amerikanci kopirali sa Balkana, izgleda da ove naše porođajne muke demokratije sa zakašnjenjem prelaze na njih!? Uporedna empirijska analiza fenomena balkanizacije američkog izbornog procesa definitivno zaslužuje mjesto u časopisu „A“ kategorije.

Možda smo, ipak, daleko smo otišli, Amerika stvarno nema Lovćen. Valja se vratiti lokalnim temama.

Zeleni talas (Green wave) zapljusnuo je evropski kontinent. Ne, nije more ozelenilo (mada, ako nastavimo da ruiniramo životnu sredinu možda i ozeleni), već su ekološki pokreti širom Evrope dobili veliku podršku i polako prerastaju u političke partije. Te „zelene“ partije, kako bi dobile na kredibilitetu, ne bave se samo ekologijom već i svim drugim pitanjima od značaja za "prosječnog" čovjeka. Najčešće to budu partije progresivne profilacije, lijevog centra (često nazvanog i zeleno lijevo, mada mi moje gimnazijalsko obrazovanje ne dopušta da pridjev lijepim uz prilog...). Te nove partije imaju više ili manje uspjeha u različitim zemljama... kao i sve druge. Promovišu zelenu ekonomiju – smanjenje emisije gasova staklene bašte, ekološki prihvatljivu i smanjenu eksploataciju resursa...

Ovo "ozelenjavanje" javnog prostora nije ni nas zaobišlo. Da ne budemo rupa u evropskom tepihu, i mi smo konja za utrku dobili – autohtonu zelenu partiju. Zašto je ona autohtona? Jednostavno, jer takva zelena partija nigdje drugo ne postoji. U svom sastavu sadrži više eumelanina no hlorofila; mada, možda postoji i nafta zelene boje – ništa nas ne smije iznenaditi. Eto i politikolozima teme za publikaciju u časopisu „A“ kategorije.

Nijesam slikar, pa ne bih više o bojama govorio. Interesantan fenomen jeste i trijumvirat – politički režim kojim dominiraju tri moćne ličnosti (trijumvira). I mi imamo jedan trijumvirat – da slučajno ne zaostanemo. U tom trijumviratu trijumviri se razlikuju po svom razmišljanju, govoru i djelovanju. Jedan isto razmišlja, govori i radi. Drugi razmišlja i čini isto što i prvi, govori drugo. Treći razmišlja jedno, govori drugo a čini isto što i prva dva trijumvira čine.

Beskrajan bi bio spisak tema koje se nam nameću posljednjih godina. Nedokučiva je šteta što te teme nemaju kalorijsku vrijednost za budućnost. Ukoliko je i imaju, ona je negativna. Sjeća li se iko projekta Međunarodnog instituta za održive tehnologije u Jugoistočnoj Evropi (SEEIIST)? Taj zaboravljeni projekat temelji se na upotrebi hadronske terapije u liječenju raka i istraživanju u biomedicini. Pomenuti, i slični projekti od značaja za našu budućnost, nažalost, posljednjih mjeseci nijesu tema.

Jede nas srednjovjekovlje, a mi nijesmo baš pokazali da smo tvrd orah. Daću vam i djelić spiska riječi koje više nijesu poželjne u javnom diskursu: inovacije, nauka, tehnologija, startap, CERN... Posebno bih izdvojio riječ „frilenser“ (freelancer), koju je jedan poslanik izjednačio sa pojmom „starleta“!?

Ovo bogatstvo društvenih fenomena koje živimo u Crnoj Gori omelo nas je u razmišljanju o temama od životnog značaja. Nažalost, rezultati ovih tema nijesu jestivi. Pretjerano se fokusiramo na teme od kojih naša budućnost nema koristi – iako su nam puna usta budućnosti. Zapostavili smo inovacije i budućnost radi srednjeg vijeka.