Crna Gora mora izroniti iz trenutnog mraka

Piše Željko Mrdović, specijalista međunarodne i nacionalne bezbjednosti

…“ Ispod hladna sipa rijeka,
a moj kamen ko da će da plane
u njoj svako jedva čeka,
da na mene, legne,stane.

Ja pogođen nijesam ni umro, ni pao,
samo sam morao skočiti dolje,
nastaviću tačno tamo gdje sam stao,
izroniće stari za one što ga vole “…

Otpjevali su jednom velikani Kemal, Tifa, Fazla… o jednom mračnom i tragičnom period iz “90 godina na Zapadnom Balkanu.

Vrijeme će možda potvrditi, a i istorija, da smo i “Mi” svi građani zajedno sa Crnom Gorom 30. avgusta 2020. morali skočiti “dolje”, da bi se konačno svi opametili, da bi shvatili sa kim sve živimo u državi, da shvatimo da imamo samo jednu zemlju, jednu majku Crnu Goru, da uvidimo šta zaista znače te uzvišene riječi “Sloboda” i “Antifašizam”. “Skočili” smo kao društvo dolje u mrak, i sad moramo što prije izaći I tog mraka na svjetlost!

Da nam se ne bi dogodilo, da sjutra neki crnogorski muzičari pjevaju o sličnim dešavanjima u Crnoj Gori, kao što su Kemal, Tifa, Fazla…pjevali o “Starom mostu”, svi zajedno se moramo trgnuti iz ovoga beznađa, mraka, fašizma, i zapitati se;

“ Da li će “izroniti” Crna Gora, iz ( blata, mrklog mraka, vjerske zaslijepljenosti, klerikalizma, vjerskog ekstremizma, srednjovjekovne zatucanosti, fašističko-četničke ideologije, mitomanije, robovskog i podaničkog položaja…) ima li nade…???

Odgovor bi generalno glasio “ Da, na našu sreću, još uvijek ima nade da izroni Crna Gora, zbog svih onih koji je istinski vole i nemaju druge domovine osim Crne Gore, onih koji u srcu nose zavještanja onih crnogorskih heroja i stradalnika “Zelenaša” iz “Božićnjeg ustanka” 1919.godine, kao i slavnih “Patrizana” koji nama a i ostatku Evrope 1941.godine upališe luču svjetlosti, ali samo uz uslov, da trenutna crkvena vlada u Crnoj Gori što prije ode u prošlost, na smetlište istorije.

Jer bukvalno svakim danom više na vlasti ovih koji propagiraju fašizam, četništvo, zaslijepljenost, vjerski ekstremizam, biće pogubno po Crnu Goru, njene građane, i u tom slučaju Crna Gora neće “izroniti iz mraka” i slijediće joj ono neminovno, a to su razaranje i uništenje u svakom smislu.

U ovoj Novoj 2022. godini svi moramo okrenuti novi list. Tu posebno mislim na sve crnogorske građanske snage. Moramo konačno svi prestati da budemo dvolični, da zbog nekakvog uhljebljenja po dubini ćutimo na fašizaciju društva! Više nikada ne smijemo dozvoliti da nam se dogodi ono što se prvo događalo u Žabljaku, pa sada u Pljevljima opštinama gdje su crnogorske snage na vlasti, makar tako na papiru djeluje, dok u stvarnosti nažalost djeluje sasvim drugačije.

Podsjetimo se da je u Žabljaku cenzurisan film “Quo Vadis, Aida?”, da bi se lokalna vlast dodvorila crkvi Srbije. Drugi još šokantniji događaj je vezan za Pljevlja, kada je lik ratnog zločinca danima krasio jednu od opštinskih zgrada, a rukovodstvao opštine da se ne zamjeri crkvi Srbije žmuri i pravi se da ne vidi fašizam u svom gradu. A onda predjednk opštine novinarki Pobjede za ratnog zločinca odgovori sa konstatacijom “to je sloboda govora”.

E zbog takve “slobode” i takvih mi svakim danom tonemo sve dublje u mulju fašizma, mraka, beznađa… i takvih pojedinaca se moramo što prije osloboditi, da bi se kao društvo vratili na put antifašizma i savremenih civilizacijskih vrijednosti. Jer sve dobro što za jedan mjesec urade oni poslanici crnogorske opozicije i sve ostale građanske snage koje se iskreno bore za građansku i antifašističku Crnu Goru, to određeni pojedinci nažalost iz njihovih redova sruše za jedan dan.

E mislim da neče moći dalje tako! Došli smo na prekretnici gdje se više neće moći da sjedi na dvije stolice! Moraćemo svi da se odlučimo, hoćemo li biti građanska antifašistička država, ili ćemo postati fšistička, klerikalna i nekakva vjerska tvorevina. Svakog građanina koji njeguje antiašističke vrijednosti, onoga kome je Crna Gora jedina domovina u srcu, moramo čuvati, shvatiti, dati mu priliku da nam se obrati i iznese svoje mišljenje. Jer moramo konačno prekinuti sa praksom kada su neki izigravali nedodirljivost, nadmenost, oholost… Jer obični građanin Crne Gore, jednako je važan kao tamo neki direktor, poslanik, minister…

Neminovno da se sve crnogorske građanske snage u Crnoj Gori moraju ujediniti, pomiriti, da bi izvukli državu iz trenutnog beznađa i ponora. I svi treba da radimo na tome da se pomiri Crna Gora. To mora biti zadatak svih nas!
Ali uvijek moramo biti oprezni kada budemo pravili saveze i birali način kako da pomirimo Crnu Goru! Jer nikada, ni u dalekoj primisli ne smijemo dozvoliti da zarad pomirenja izjednačimo fašizam i fašističko-četničku ideologiju sa antifašizmom slavnih Partizana. To ne smijemo pomisliti da uradimo! Nikada više ne smijemo kalkulisati sa državom kao što su to naši preci 1918. god. uradili, kada su pod pritiskom svetosavske ideologije mnogi tada izdali svoju zemlju i doživljeli sramnu srpsku okupaciju.

Mi danas ne smijemo takve greške ponoviti. Oni koji veličaju ratne zločince, fašiste i četnike, one kojima su popovi Joanikije Lipovac, pop Maca i Šiljak mučenici i sveci i ako je za pomenute nedvosmisleno utvrđeno da su u II svjetskom ratu sarađivali sa okupatorima fašistima, četnicima i pravili strašne zločine prema svom narodu, one koji kunu i proklinju svoju zemlju, one koji kunu Crnogorce i Crnogorke, one koji pokušavaju da od građana Crne Gore naprave robove crkve Srbije, one koji propagiraju mitomniju i laži umjesto nauke i naučnih činjenica, one “eksperte” koji bi da osnivaju nekakve crkvene “Demohrišćanske stranke” i da na taj način dovode u zabludu građane Crne Gore. E sa takvima nikada se ne smiju praviti kompromisi, jer bi oni vrlo brzo vratili Crnu Goru u onu nesrećnu 1918. godinu.

I ako neko pokuša da napravi takav nekakav dil, koji bi bio na štetu antifašističke i građanske Crne Gore, imaće protiv sebe većinsku Crnu Goru. Antifašizam, građanski karakter, multikulturalizam, slobodarske vrijednosti, EU, NATO i ostale savremene civilzacijske vrijednosti nemaju cijenu, i sa njima se nikada više ne smije kalkulisati!
Svi u Crnoj Gori se moramo pomiriti na savremenim antifašističkim civilizacijskim vrijednostima da bi bili normalna država svih njenih građana. Posebno naglašavam to “Antifašizam” jer izgleda da nijesmo lekcije iz prošlosti još naučili, tako da svakim danom makar po jednom treba izgovoriti tu riječ “Antifašizam” jer ta riječ i njena vrijednost je spasila i sačuvala Crnu Goru.

Zato se svi moramo uključiti i dati svoj doprinos da bi Crna Gora bila srećnija i bolja zemlja. Naš antifašizam i slobodarstvao crnogorsko mora pobijediti sve one mračne sile! Da nikada više ne bi neki budući crnogorski pisac morao kao čuveni Jevrem Brković da piše one stihove posvećene crnogorskoj trgediji iz 1918:

“ Opet vrijeme mučno,dnevnost tmasta
Kalendar naš evo unazad ide
Dvije već godine traje Osamnaesta
Crnogorci se sami sebe stide!

Hoće u drugu čapru, drugo ime
Vjekove odbacuju ko zmija svlak
U taj ih strašni gone krimen
Usud prokletstva, bezumlje, mrak!”…

E, da nam se nikada, više ne bi ponovila tragedija iz prošlosti, svi do jednog moramo stati uz svoju zemlju. Sve druge zemlje treba uvijek poštovati, ali u srcu se nosi samo svoja domovina, svoja zastava, svoj grb, naša “Majska Zora”. Za nas je Crna Gora majka jedna jedina, druge nemamo niti ikada možemo imati. Što prije to svi shvatimo biće svima bolje!

Da je vječna Crna Gora!