Razgovor

Piše: Ivana Mrvaljević-Krivokapić

Popodne je. Majka pegla. U pozadini je uključen televizor, Prvi program RTCG. Ćerka slaže kocke, i postavlja pitanja. Majka se trudi da kratko odgovara.

Baba kaže da postoji bog. –Mnogi to kažu.

Kako izgleda? - Crtaju ga kao bradatog bijelca.

Je l znaju da je baš takav? – To niko ne zna.

Zašto ga ne crtaju kao braonca? – Neko je tako davno odlučio.

Ko je odlučio? – Bogati ljudi.

Je li Bog bogat? –Jeste.

Đe mu je kuća? – Na nebu, i crkva.

Je li neko bio kod njega? – Kažu da svi dobri ljudi kad umru idu gore.

Kako znaš? – Tako kažu ljudi iz crkve.

Kako oni znaju? Jesu li mu slikali kuću? - Na Zemlji je to crkva.

Ali on ne živi u njoj. – Kažu da živi.

Ako ga ne vidim, onda može da živi samo u mašti. – Tako je.

I nema pravu kuću? – Nema.

Je li on pravi? – Ne možeš ga dotaći.

Zašto mi je onda baba rekla da on postoji? – Kažu da je Bog ljubav.

Zašto ljubav slikaju kao bradatog bijelca? – Nekome je to nekad bilo potrebno.

Zašto? – Da bi mogao da traži pare.

Što su prodavali? – Ideju i strah i nadu.

Zašto bi neko dao pare da se plaši? – Strah je jako osjećanje.

Je l se ljudi i dalje plaše? – Da.

Je li Boga? – Plaše se stvari iz života, a misle da će Bog da ih spasi.

Ako se plaše, zašto vjeruju da Bog postoji? – Manje se plaše, ako vjeruju.

Glupa su đeca koja vjeruju da postoje čudovišta, i stalno se plaše. – Da, odrasli često razmišljaju i postupaju kao đeca.

Je li njima Bog kao neki tata? – Da.

Je li on dobar ili strog? – Vjeruju da može da kazni, ali to niko nije vidio.

Znači oni samo misle tako, ali se ništa ne dešava?– Mnogo ljudi, milijarde, vjeruje u nešto što ne postoji.

Jesu li onda ludi? – Na Islandu kažu da jesu.

Zašto vole da budu ludi?– Ljudima je najvažnije da se brzo oslobode straha.

Kako to rade? - Uđu u Bogovu kuću, prekrste se, liznu kašičicu.

I okače Bogovu sliku u kuću? – I to.

Zašto nekima stoji krst u autu? – Misle da će biti zaštićeni u saobraćaju.

Zato mogu da voze brzo? – Tako neki vjeruju.

Zašto je poginuo onda onaj u plavom Hjundaiju? – Nije on, nego čovjek u drugom autu.

Je li on imao krst? – Nije.

Da je nosio krst, preživio bi. – Misliš li da bi sa krstom preživio da je sletio u provaliju?

Ne. – Ne misle ni oni.

Zašto ga onda drže u autu? – Zato što tako pokazuju da pripadaju nekoj crkvi.

Da žive u Bogovoj kući? – Ne, nego da su dio neke zajednice.

Što je to? – To je skup ljudi koji imaju neka zajednička interesovanja.

Oni se interesuju za Boga? – Za Boga i za ono što crkva ovdje radi. Pripadaju zajednici koja obožava tu crkvu.

Kako možeš da obožavaš crkvu? – Obožavaš ono što ta crkva ovdje predstavlja. Npr, pripadanje jednom narodu, tradiciji, kulturi.

Što to znači?–Ljudi su to sve povezali kako bi uradili neke zadatke.

Je li kao kad ja radim lavirint, i brojeve? – Slično.

A kad završe zadatak, je li onda crtaju? – Da, nastave da crtaju i planiraju.

I ja bih u crkvu. – Dobro, ali tamo ne možeš da misliš ono što ti hoćeš, već ono što i svi drugi.

Onda prvo da stavim krst u auto, pa da okačim ikonu i da odem u crkvu sa babom. – U redu, ali moraš i da naučiš da dijeliš čašu i kašičicu sa drugim ljudima.

Koliko dugo to moram da radim? – Svake godine, po nekoliko puta.

Što još? – Možda bi te pozvali i da pjevaš u horu drugom djecom.

Što tamo pjevaju? – Sveti Sava Dječja slava. Bože pravde. Oj Kosovo.

Ne pjevaju Džeka Vajta? – Ne.

Bitlse? – Ne.

Pi Džej Harvi?? – Ne.

Tinariven..Hau Gelb. Maj morning džeket – Ne.

Razmisliću onda.

(U pozadini se čuje glas sa televizije. Čovjek nosi odijelo i kravatu. Vidno je uznemiren. Pominje cica-micu).

Je li i on misli da Bog postoji? –Da.

A ko je on? – Predsjednik Vlade. Upravlja ovom državom.

Mogu li djeca da upravljaju? – Ne, pravilo kaže da moraju da imaju 18 godina.

Ne mogu 17? – Ne.

Zašto kaže cica-mica? Je li oni igraju i Ne ljuti se čovječe? – Tako samo kaže.

Zašto? – Zato što ne može da smisli neki drugi izraz kojim bi opisao ono što želi da kaže.

Je li on glup? – Rekao je jednom da ako vjeruje u Boga, može da pomjeri planinu.

To je baš glupo. U što još vjeruju ljudi? – Da, na primjer, u krvi postoje mali roboti, i ako ih neko isključi, možemo da umremo.

To je baš smiješno. Je l oni koji vjeruju se ne plaše, jer imaju velikog tatu Boga koji će da ih spasi?

Je li Bog kao priča? – Jeste.

Bajka? – Da.

Ispričaj mi. – Ne mogu.

Zašto? – Zato što je ogromna, kao hiljadu bajki.

Je li to znači da odrasli vole bajke više nego djeca? – Tako je.

Ako najviše vole bajke, onda oni žive u mašti? – Jeste.

Jesu li i ljudi izmišljeni? – Naučnici kažu da je izmišljeno ono što misle o sebi i svom životu.

Da li ovaj čovjek misli? – Da.

Ako su njegove misli izmišljene, ko onda upravlja? – Njegova mašta.

To je baš šašavo.