Društvena magla

Piše: Jadranka Selahanović

Bivalo je da zamagli. I da potraje. Ali, ovakve magle kao u zadnju godinu dana, nije nikad bilo. Pritisla, ne vidi se prsta pred oko. Zatamnila sve. Kao da noć gospodari i noću i danju. Niđe sunca da ga okom vidiš. Izgubilo se.

Tumara nekud, ne zna mu se puta. Nikako da potrefi đe da stane. Da se zaustavi nad ovom magluštinom. Da zatreperi, da se svjetlost pojavi. Ne pomažu ni kiše ni vjetrovi. Ne razmiče se. Stoji, nepomična, kao da je od olova. Neki novi soj magle, nepoznat. Soj ili nesoj, ne možeš odredit. Jer sve je čudno i neobjašnjivo.

E, zaista, nema toga ko ovo pamti. Da magla padne s jeseni i da ostane da traje cijelu godinu i kusur. To se nije dešavalo.
Pominju nekakvu muku što se zove smog. I globalno zagrijavanje. Kao oni glavni krivci. Ne znam. Ne bi se reklo. Ovo je neka gusta, ledena magla. Hladna, da se od nje pometeš.

Sve su prilike da je ovđe nešto drugo po srijedi. Nešto što nije prirodno. A, ako nije prirodno onda je društveno. Barem su nas tako učili. Sjećate li se - priroda i društvo. Ako, uopšte, više važi nekadašnji nauk. Jer, sad su neka drugačija učenja na snazi.
E, onda, po tome, kako nekad učismo, jedini zaključak bi mogao biti, da je ovo čudo - društvena magla. I da se dvostruko tumači. Kao magla u društvu i kao društvo u magli. Na prvi pogled djeluje isto. Ali, zaigurno, nije.

Jer, ova prva magla sama određuje đe će se nastanit. Lagano pokušava da te prekrije, pa ako je prihvatiš, srećno bilo. Zdravo je nosio.

A, ova druga je sasvim drugačija. Ona ne pita prihvataš li je ili ne. No, te uvuče u nju, pa milom ili silom. Najčešće se upada naglavačke. I tako traje dok se ne osvijestiš.

E, sve liči , da je naša ova druga. Jer, bijasmo u nju popodali i to na vrh glave. Da ne znamo đe se nalazimo. I da smo sad u fazi osvješćivanja.

No, da ne prognoziram. Da što ne urečem. Još malo, da sačekamo. Nešto se bistri. Mora da se magla razilazi. Dako se i vidik malo otvori. Ma, poneki i oči. Da dobro vide kuda da krenu. Pa da izlazimo. I obavezno, svako sa tri krša u džepu.

Da ih bači za sobom. Tako su govorili stari. Da se nikad ovakva magla ne vrati. Da ostane za nama, za sva vremena.
Pamet u glavu, pa na pravi put. Sa srećom!