Narodna (ne)volja

Za Antenu M piše: Milica Dragić

Na početku nove 2022. godine mediteransku Crnu Goru zapljusnuo je veliki, ledeni, anticivilizacijski talas, talas primitivizma, populizma, šovinizma, nacionalizma, fašizma, govora mržnje, mizoginije, laži i obmana, opšte klerikalizacije društva i države…a sve u organizaciji i pod patronatom izvršne vlasti, odnosno premijera i jednog broja njegovih ministara apostola.

Kulminacija tog stanja su aktuelni protesti protiv manjinske Vlade, na kojima se brani navodna volja naroda. Akteri su isti oni koji su na talasu litija, braneći svetinje, blokirali razvoj građanske Crne Gore i njen evroatlanski put.

Danas ti litijaši, navodno braneći volju naroda, brane svoje fotelje, koje su u postlitijaškom periodu zaposjeli, po dubini i širini.

Iako je ustavno određenje Crne Gore da je ona građanska država, proteste imenuju “voljom naroda”, što se podudara sa njihovom ideološkom matricom i projektom “srpskog sveta”, od čega ne prezaju pa čak i kada se radi o povredi Ustava.

Zar se ne trebamo pitati kako je moguće da izbornu volju građana brane oni koji nijesu bili dio izbornog procesa, ni učestvovali na izborima. Primjera radi, na čiju se volju pozivaju ministri Bratić, Spajić, Milatović, Mitrović. Njih su izabrali poslanici i to prostom većinom. Takođe, poslanici su vrlo brzo shvatili svoju grešku, pa im nakon nekoliko mjeseci i otkazali povjerenje, tako da danas Vlada i ministri nemaju podršku Parlamenta.

Za razliku od ministara, građani su birali i Đeljošaja, i Ibrahimovića, i Šehovića, i Abazovića, i Mila Đukanovića, i Draginju Vuksanović Stanković, i Andriju Mandića, i Vladimira Jokovića, i Andriju Popovića.

I zato je veliko pitanje čiju volju brane ministri apostoli. Građana sigurno ne brane. I što ćemo sa voljom onih koji su glasali DPS, SDP, SD, Liberalnu partiju, Bošnjačku partiju, Albansku listu...? Zar i ti građani nijesu narod Crne Gore i zar nemaju pravo da brane svoju volju?

Nije zgorega podsjetiti se na činjenice i brojke kojima su 30. avgusta građani-narod iskazali svoju volju. Voljom građana - naroda Crne Gore DPS je dobila - 143.515 glasova, SD - 16.761 glas, BS - 16.279, SDP 12.835, Koalicija “Crno na bijelo” – 22.679, Albanska koalicija “Jednoglasno” 4.675, Albanska lista 6.488 glasova, Koalicija “Za budućnost Crne Gore” (koju, uzgred, čini 11 partija) dobila je 133.261 glas, dok je Koalicija “Mir je naša nacija” (koju čini 5 partija) osvojila 51.298 glasova.

Kako stvari sada stoje Vladu i ministre - apostole podržava samo jedan dio Koalicije “Mir je naša nacija”, što u brojkama znači možda nekih 25.000 građana.

Dakle, svjesni da iza njih ne stoji volja većine građana Crne Gore, odlazeći premijer i ministri izabrali su da svoje fotelje brane i po cijenu života njihovog “divnog naroda”, kako populistički kažu. Zato bahato i beskrupulozno siju govor mržnje i podjela u virtuelnom i realnom svijetu, zamjenjuju teze, podmeću, obećavaju brda i doline, izmišljaju velike investiture koje još niko nije vidio…u svemu potpomognuti poznatim ekspertima - vještim manipulatorima i huškačima iz regiona i pripadnicima Crkve Srbije, koje plaćaju sredstvima građana Crne Gore.

Pitam se s kojim pravom izopštiti i diskvalifikovati preko 140.000 građana kada su u pitanju pregovori o budućnosti Crne Gore? Zašto je to uslov svih uslova trenutne posvađane parlamentarne većine? Zašto o Crnoj Gori pregovaraju samo oni koji je ne priznaju?

Da li je logično da više od polovine građana Crne Gore, koji su okupljeni oko građanskih partija i partija pripadnika manjinskih naroda, bude diskriminisano i da nemaju pravo da iskažu svoju volju, da nemaju pravo da se pitaju za budućnost svoje države, za njen evroatlanski put, za njen kulturni obrazac…

Crna Gora danas prolazi kroz težak period socijalne patologije i društvene devijacije, koji je, uz tendenciozno srozane i uzurpirane institucije, daleko od normalnih struktura i funkcija. No, ako je Mediteran kolijevka civilizacije, a Crna Gora dio tog kulturno-istorijskog konteksta, vjerujem da će se i danas, kao što je to bilo vjekovima, ona znati oduprijeti retrogradnim pojavama i vratiti se onom progresivnom putu kojim je bila krenula prije nego što nam je “osvježilo”.