Pazi šta želiš

Za Antenu M piše: Olivera Komar

Znali smo da je loše, ali avgust 2020. godine surovo nas je suočio sa posljedicama višegodišnjeg nerada, trulih kompromisa i krhkosti temelja države koju smo gradili. Slabost institucija i ljudi „zasijala“ je najednom u svojoj punoj veličini. Gorka je bila brzina kojom su bez otpora i integriteta institucija, i na njihovom čelu silnih direktora, dekana, akademika, upravnika, predsjednika svega i svačega, te karijernih političara, članovi crnogorskog Ustava redom gubili smisao. I onda je nastao muk.

U sred toga muka i paničnog prešaltavanja gorenavedenih, čuli su se glasovi na koje se nije računalo. Na opšte iznenađenje (i moje), avgust 2020. godine je pored opisane trulosti dokazao i to da Crna Gora zapravo ima intelektualnu elitu, samo što ona ne stanuje na očekivanim adresama.

Bez kalkulacije i straha da će nešto izgubiti (mada, ruku na srce, i nisu imali mnogo šta) ti momci i đevojke su digli glas i pokazali put našoj utihnuloj političkoj eliti. Andrej, Aleksandar, Sanja, Adnan, Boban, Nemanja, Stefan, Tijana, Irena… oni, i mnogi drugi imenovani i anonimni „raspisali“ su se i označili koordinatni sistem crvenih linija unutar kojih treba graditi supstantivni konsenzus ovog društva. Okupljali su, hrabrili, mirili, učili, pisali, povezivali sa regionom i svijetom i strpljivo nadoknađivali sve što uspavane institucije nisu radile. 

Sad, kad izgleda kao da se priroda obnavlja i kad su ponovo izmiljeli razni preživjeli i bivši direktori, dekani, upravnici, akademici, predsjednici svega i svačega i kad su se opet nasmiješile fotelje, nekome može izgledati da pomenuti ljudi više nisu potrebni. Može i pokušati da im sudi po mjeri sopstvene nečiste savjesti, ali, znajući ih, oni će i dalje nepozvani beskompromisno čuvati crvene linije unutar kojih moramo graditi društvo.

Ako ih pređete, znaćete, jer to je intelektualna elita koju ste priželjkivali.