Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
9. maja Vladimir Putin naredio je bombardovanja niz ukrajinskih gradova. Najviše je stradala Odesa, koja je za herojski čin borbe sa fašističkim agresorom u toku Drugog svjetskog rata dobila visoko zvanje grada-heroja.
Opet se bori Odesa s agresorom, ali sada sa novokomponovanim ruskim fašizmom. Njihov poglavar, kao kremaljski vođa, na Crvenom trgu izjavio je da je došlo vrijeme za obračun sa neonacistima u Evropi. I to je, zaista, tačno! Pristalice rusizma - ruskog fašizma, postali su prijetnja slobodarskoj Evropi. A, Ukrajina je opet, kao i u 1941. primila na sebe prvi teški udarac, samo sada od moskovskih fašista.
Oni opet, kao i 1933. marširaju u vojnim paradama sa svojim novim fašističkim simbolom Z-lo, pod kojim žestoko, svakodnevno bombarduju Kijiv, Harkiv, Ljviv, Černigiv, i pod kojim su potpuno uništili Mariupolj i Volnovahu, Borodjanku i Ohtirku... prijete cijelom svijetu svojom ratnom snagom, a ne mogu pokoriti Ukrajinu.
9. maja grad-heroj Odesu posjetili su predsjednik Evropskog Savjeta Šarl Mišel i ukrajinski premjer Denis Šmigal. Zbog raketiranja grada od moskovskih fašista s teritorije okupirane ruskom vojskom 2014, sa ukrajinskog Krima, oni su se morali pred bombama sakriti u skrovištu.
Takva je linija života Ukrajinaca za Dan pobjede nad hitlerovskim nacizmom. Kako je danas rekla meni moja stara majka, koja je preživjela strahote Drugog svjetskog rata – Z-lo se opet vratilo i nije jasno kad je bilo lošije, sada ili prije 80 godina. To je istinska kvalifikacija punog izmišljotina govora Vladimira Putina na Crvenom trgu, V-andalskoj vojsci koja je svečano prošetala Moskvom kao novom svjetskom prijestonicom snaga notorne laži i brutalne agresije.
Ali 9. maj 2022. imao je za Ukrajinu i drugu, svijetlu stranu. Predsjednik SAD Džo Bajden potpisao je zakon S. 3522. o lend-lizu i zaštiti demokratije u Ukrajini.
To se desilo prvi put poslije 77 godina, kad su SAD financijski podržale zemlje antifašističke koalicije posebnim programom Lend Lease u toku najtežih borbi sa nacističkim osvajačem 1941-1945. Tada su zemlje antifašističke koalicije dobile vojno-tehničku pomoć u opsegu sadašnjih 700 milijardi dolara, koja je imala odlučujući utjicaj na poraz hitlerovske Njemačke.
Sada će Ukrajina, koja se bori sa ruskim fašizmom, dobiti pomoć od 40 milijardi dolara. Dobiće novo naoružanje, potporu ekonomskog razvoja i finansijske konsolidacije, razminiranja i humanitarne pomoči. Sadašnji neprijatelj svjetske demokratije iz Moskve jeste vojno prejak, ali njega čeka sudbina propasti kao Hitlera i njegovog čopora 1945. Zato kažem da Ukrajini treba još jedan Dan pobjede nad fašizmom.
Interesantno je podsjetiti da su u Sovjetskom Savezu Dan pobjede slavili paradom samo 1945, 1946. i 1947. Poslije je odlukom sovjetske vlade to bilo ukinuto.
Pokazalo se, kad su se ratni veterani vratili kući, da su građani SSSR saznali kako je vojni, sa Staljinom i maršalom Žukovim na čelu, dobijao bitke isključivo na račun ogromnih ljudskih žrtava.
Mnogo kasnije svi su saznali da je sovjetskih boraca poginulo tri puta više nego vojnika Vermahta. Hitlerovska Njemačka, koja je ratovala sa cijelom Evropom, izgubila je u toku rata 7,5 miliona stanovnika, naspram SSSR-ovih 26,5 miliona, od kojih je 14,3 miliona Ukrajinaca.
Više je žrtava od Ukrajine imala samo Kina – 15,5 miliona. Tada, u vrijeme slavlja Dana pobjede, ratni veterani i sovjetski civili kad bih popili neku čašu više alkohola, proklinjali bi sovjetsko rukovodstvo. Posebno su to radili ratni invalide, kojih bilo je 10 milijuna.
Naravno da je zloglasni NKVD (organ koji ujedinjavao službu državne bezbjednosti i miliciju) bio spreman da za svaku antisovjetsku riječ strpa u zatvor ili pošalje na strjeljanje. Ali, tada bi trebalo u jednom danu hapsiti nekoliko miliona ljudi, što je bilo nemoguće. I tek kad je većina ratnih invalida umrla od teških uslova života u SSSR, opet su 1965. bili dozvoljeni svenarodno slavlje i vojna parada.
Dosad je u Ukrajini već poginulo 26 hiljada ruskih vojnika, a po vojnim standardima to znači da je još tri puta više ranjenika. Moskvu čeka težak izazov povratka ruskih vojnika kući i trenutak suočavanja sa istinom o ovoj agresiji, koju je počeo Kremlj.
Putin je spreman na ogromne ljudske žrtve da bi dobio ovaj rat. No, uvijek postoji linija podnošljivosti gubitaka. Rusija, izgleda, još ovu liniju nije prošla, ali kad do toga dođe, vođu kremaljskog čopora čeka krvava odgovornost. Možda i neće biti potreban Međunarodni tribunal za ratne zločine.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR