Lako je uzeti ruski novac, teško je vraćati političke dugove Kremlju

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Dolazak šefa diplomatije Ruske Federacije Sergeja Lavrova u Beograd jasno ukazuje da za snižene cijene na ruski plin, srpsko političko rukovodstvo mora dobro odraditi posao za Moskvu. Očekuje se da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić bude prinuđen još jednom zvanično ustvrditi strateško partnerstvo sa Kremljem, čime može potkopati budućnost Srbije kao člana Evropske Unije. Brisel je, podsjetimo, već nekoliko puta stavio dao znanja da ne želi tolerisati otvoreno prijateljstvo sa zemljom koja je pokrenula rat usred Evrope.

Moskva nastoji kazniti Ukrajinu za evropski put razvoja, ali tu želju maskira izgovorom da je na tuđu zemlju došla kako bi se borila s nacizmom. Po shvatanju Kremlja, svi su nacisti ako ne prihvataju rusizam (ruski fašizam) kao ideologiju i ruski svijet kao način političkog i društvenog života. Rusizam unutar RF kažnjava svakog građanina koji ima trunku sumnje u istinitost ove Vandalske filozofije i to sa 15 godina zatvora i više.

Ruski susjedi mogu biti vojno uništeni ako ne shvataju dubinu (čitaj, idiotizam) ruskog svijeta kao oblika najvišeg duhovnog postignuća. Ako neko slučajno nije osjetio ovu radost, onda po mišljenju Kremlja, naravno zbog svog pripadanja nacizmu zato i mora biti fizički uništen, a njegova imovina i državnost mora biti prenesena na novog vlasnika, čije je Zloglasno ime Ruska Federacija.

Beograd, na primjer, ne razumije prednost svog geografskog položaja kad nisi direktni susjed RF. Baltičke zemlje i Poljska to osjećaju vjekovima, te su zbog toga tako brzo i krenuli u EU i NATO. Finska je mislila da ne ide u Alijansu da ne bi nervirala ruskog medvjeda. Ali kad je Helsinki shvatio da je zvjer uvijek u lošem raspoloženju, hitno je odlučila učlaniti se u NATO.

Moskva opet planira iskoristiti Beograd radi eskalacije situacije na Zapadnom Balkanu. Kremlj sistemski radi sa srpskim nacionalistima da malo zabiberi političku situaciju u BiH, Kosovu, Crnoj Gori pa i Sjevernoj Makedoniji. Rusija ima u ostatku kontinenta mnogo prijatelja, ali postoji i najveći i najodaniji. Sergej Lavrov je to potvrdio kad je u posljednjem intervju poentirao da Milorad Dodik nije ruka Kremlja, nego veliki prijatelj Rusije!

Moskva dobro zna - da bi Beograd stalno gledao u pravcu Kremlja, moraš ga nečim kupiti, posebno cijenom plina. Najprije Rusija traži neke političke ustupke, a onda daje prihvatljivu cijenu na plin. Da ova veza bude čvršća, Kremlj uvuče domaće političare u potpisivanje finansijskih ugovora na isporuke, gdje je predviđeno i lično bogaćenje svakog ko podržava ideju čvrstog povezivanja sa Moskvom.

Isti scenario desio se i u slučaju jeftine ruske nafte i plina u Mađarskoj. Kao i uvijek, uz potplaćivanje mađarskih političara i biznismena. Srbiji tek slijedi težak izazov kakav birati put razvoja. Ili stati uz ratobornu Rusiju koja svoje saveznike prije ili kasnije uvlači u ratove, ili krenuti putem evropskog razvoja.

Brisel je jasno rekao da Beograd ne može sjedjeti na dvije stolice. Tako je svojevremeno pokušavao i Kyiv, pa vidimo da nije ispalo baš najbolje. Opet iste bajke o vjekovnom slavenskom prijateljstvu. Ne padajte na to!

Mi sada za takve slatke laži plaćamo ogromnu cijenu. Ako u jednom trenutku kažeš Moskvi da ovo nije nacionalni interes Ukrajine ili sada u slučaju Srbije, Kremlj će odmah pokušati da vas kupi. A ako i to odbiješ onda će te pregaziti vojno i cinično, kako su to moskovski knezovi činili još od dolaska Mongola  sredinom 13. vijeka. Mislite li da je trećorazredna moskovska kneževina tek tako postala najveća državna tvorevina pored toliko moćnijih susjeda? Možete platiti svojom glavom ako nećete plesati uz rusku političku balalajku. Lako je uzeti ruski novac, teško je vraćati političke dugove Kremlju.