Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Juče smo govorili da će Moskva angažovati svoje pristaše u Evropi da progovore o hitnoj neophodnosti potpisivanja mira u Ukrajini, imajući u vidu trenutnu prevagu u mogućim pregovorima zbog toga što je sada okupirala 20% ukrajinskog teritorija, kad se već javiše prvi političari! koji, navodno u želji da se pronađe neko hitno rješenje za situaciju u Ukrajini, a kao što razumijete ne tražeći od ruske strane hitno povlačenja svoje vojske, nego razgovor Zapada sa Moskvom sa ciljem nekih kompromisa i to izgleda u većini na štetu Ukrajine? Oglasili su se, naime, bivši predsjednici Slovenije Milan Kučan i Danilo Turk.
Malo ko zna da je Rusija u Ljubljani svojevremeno napravila leglo svoje obavještajne zajednice koja radila za čitavu regiju bivše Jugoslavije i šire. Naravno da to urađeno pod kišobranom ruske ambasade u Sloveniji. Na prvi pogled to nije sasvim logična odluka šta se tiče geografskog položaja i veličine države, ali, ipak, Moskva je odlučila za Sloveniju kao prvu od zemalja regije koja se učlanila u NATO i EU i zato je smatrala za vrlo bitno držati ruku na pulsu događaja, kako bi kontrolisala proces učlanjenja država Zapadnog Balkana u evropske i evroatlantske strukture. I sve to držati pod strogom obavještajnim kontrolom.
Slovenija se politički morala angažovati u procesu proširenja NATO i EU na Zapadnom Balkanu, a za kremlje je bilo vrlo bitno da uvijek dobija povjerljive podatke iz prve ruke. Ruska ambasada u Ljubljani zaposlila je srazmjerno ogroman broj diplomata u maloj Sloveniji, a polovina njih bila je iz obavještajnih struktura. Vlada Janeza Janše mjesec i po prije uspjela je značajno skratiti sastav ruskog diplomatskog predstavništva, koje je sistematski radilo posljednjih dvadeset godina s političkim strankama, medijama i slovenačkim biznisom i to uglavnom ne u skladu sa Bečkom konvencijom. Tako da sadašnja politička poruka iz Ljubljane bivših političara najvišeg nivoa nije neočekivana. Biće ih još i ne samo iz Slovenije, samo pratimo i bilježimo.
Da bi sijali sumnju u evropskim i američkim političkim krugovima o efikasnosti slanja teškog naoružanja Ukrajini, u Moskvi je izašla sa izjavom Marija Zaharova, koja kaže kako navodno Kiyiv švercuje zapadno oružje za Zapadni Balkan, posebno na Kosovo, u BiH i Albaniju. Nije jasno uopšte kako bi oružje koje je kao zlato sada potrebno Ukrajini završavalo negdje drugdje. Ali za Zaharovu je dio posla da širi lažne informacije i provokacije.
Na upit ukrajinskog novinara u Istanbulu, ruskom ministru vanjskih poslova: kako Rusija planira prodavati pokradenu robu u Ukrajini na međunarodna tržišta, poput već natovarene na ruske brodove ukrajinske žitarice, o čemu je svijet saznao preko satelitskih snimaka, Lavrov je bahato i nervozno odgovorio da Rusija nikad ništa ne krade, a kriza izvoza namirnica na svjetska tržišta je izmišljena! Moskva je, navodno, spremna pustiti svaki brod sa hranom da isplovi na Crno more.
Ako su svojevremeno dugogodišnjeg sovjetskog ministra vanjskih poslova Andreja Gromik svjetski mediji zvali gospodin „njet“, zato šta je na sve prijedloge za kompromise uvijek negativno odgovarao, već je vrijeme Lavrovu dati nadimak gospodin „laž“. Količina isporučene laži u svjetsku javnost u njegovim izjavama već su odavno prekoračile sve moguće repere. On je desetinama puta ponavljao da su ruske vojne vježbe uz ukrajinske granice samo uobičajeni vojni trening, da Rusija nikad neće krenuti u napad, a sada imamo rat, najveći poslije 1945.
Ruska flota blokira ulazak i izlazak bilo kojeg civilnog broda u morskom prostoru Odese. Dan prije te njegove izjave ruska vojska projektilima, u Mikolajevu, uništila je jedan od najvećih terminala žitarica u Evropi. A Lavrov je opet u Instanbulu govorio neke nebuloze. Ruski ministar misli da će lažima lakše probijati štit nepovjerenja Evrope prema agresorskoj Moskvi, ali uzalud. Njegov bos Vladimir Putin nezadovoljan međunarodnom političkom blokadom RF i krivi Lavrova da ne zna profesionalno raditi, odnosno lagati.
Putin kaže: ja sam lagao Merkelici petnaest godina i ona me je uvijek slušala, sada lažem Makronu telefonom na svaki njegov poziv, a on me sluša i opet me zove. A ti ne možeš ni doći na razgovor u puno evropskih zemalja, jer te niko ne želi primiti. Čak nisi doputovao do Beograda.
Lavrov mu odgovara da su se promijenila vremena. Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Bugarska već su u NATO i ne slušaju naše bajke. Ostala je samo Srbija. Na njih računamo. Albanija, BiH i Kosovo na putu su prema EU. Tako da smo smislili priču o švercu zapadnog oružja, koje umjesto Ukrajine ide tamo. Nadamo se u pomutnju u Briselu da ih, možda, zbog toga stavi na listu dugog čekanja.
Otprilike takav je bio razgovor velikog lažova sa najvećim.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR