Kremenčuk

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Rusija je raketirala niz civilnih objekata u Ukrajini. Ubijene su desetine mirnih građana, ogroman je broj ranjenih. Ruska Z-vjer još jednom prikazala svoj neandertalski obraz, koji prijeti svijetu uništenjem uništenjem svakome ko se ne pokori neljudskoj ideologiji Moskve.

Stravičan događaj u gradu Kremenčuk, u centralnoj Ukrajini. Strateški bombarder iz pogranične ruske regije Kursk ispalio je nekoliko projektila, jedan je pogodio trgovački centar u kojem se nalazilo hiljadu ljudi. Čitava zgrada urušena je i izgorjela. Ogroman je broj žrtva, a ruski predstavnik u Savjetu bezbjednosti UN brblja da je to ukrajinska provokacija kao u Buči.

U Lisičansku Rusi su gađali projektilom ljude koji su u ovo vruće vrijeme stajali u redu za vodom. Desetine su ubijene i ranjene. U Kijevu projektil je pao na stambenu zgradu i dječji vrtić. U zgradi je poginula građanka Rusije. Druga poginula je pobjegla od stravičnih bombardovanja Sjeverodonjecka, ali je stigao ruski projektil. Moskva je započela raketni terorizam. Na ukrajinsku teritoriju već je ispaljeno 2800 ruskih projektila. Stotine milijardi dolara vrijedni stambeni objekti, škole, dječji vrtići, privredni objekti su u ruševinama.

Desetine hiljada ubijenih mirnih ljudi. Rusija se od zemlje agresora pretvorila u državu terorizma. To je teško krivično djelo u međunarodnom pravu. I za ova raketiranje mora  odgovarati ruski politički vrh i svi izvođači, počev od pilota strateških bombardera i njihovih ratnih zapovjednika.

Rusija već odavno izvodi teroristički akte u svijetu. Nizozemski sud u toku više godišnjeg istraživanja došao je do zaključka da je Ruska Federacija odgovorna za rušenje projektilom aviona MH 17, koji letio iz Amsterdama za Bangkok u ljeto 2014. kad je poginulo 300 putnika i članova posade. Projektili zemlja-vazduh, u dijelu Donbasa koji su kontrolisali separatisti uz pomoć ruske vojske, bili su dopremljene iz iste regije Kursk, u kojoj su smještene ruske brigade protivvazdušne odbrane.

Ubijanje civila, izgleda, postalo je struka ruskih zločinaca koji s ponosom ponavljaju na svojoj televiziji i medijima koliko puta mogu uništiti svijet nuklearnim oružjem. Sa njima ne treba pregovarati, nego im suditi za masovne zločine genocidnog karaktera. Teroristi makar uzimaju odgovornost za ubistva koja počine i postavljaju uslove protivničkoj strani. Moskva, pak, sve negira, a ne usuđuje se da saopšti svoje zločinačke zahtjeve. Time bi otvoreno priznala da nevine ljude ubija sa umišljajem i planski. 

Međunarodni pravnici i istraživači sve evidentiraju što se tiče zločina genocida i ratnih zločina u Buči, Irpenju, Borodjanci, Gostomelju i drugim ukrajinskim mjestima, gdje su počinjeni masovni ubojstva i silovanja. Ukrajina je dala prijedlog da suđenje ruskim ubicama ukrajinskih civila bude u gradu Harkiv, koji svaki dan strada od nemilosrdnih ruskih bombardovanja.

Tamo će se donositi pravne odluke o ruskim ratnim zloćinima. Izgleda da u Moskvi još nisu svjesni buduće međunarodno pravne odgovornost. Kremlj je uvjeren da će opet kupiti na Zapadu političare, koji će za plin, naftu ili šaku novca prodati dušu moskovskom đavolu.

Ali došlo je vrijeme da evropski narodi zatraže uvid kako je to je došlo do tolike zavisnosti slobodarske Europe od države u kojoj je rusizam- kao ruski fašizam, postao dio oficijelne politike. Kako je dopušteno da ruski građani tako masovno vode biznis u zemljama demokratije, a da podržavaju, otvoreno ili skriveno, putinsku diktaturu i prijetnje svijetu nuklearnim napadom.

Oni čak ne mogu razumjeti da žive na istoj teritoriji kojoj Moskva prijeti projektilima sa nuklearnima glavama. Ovu vjernost rusizmu moraju istražiti nadležni i kompetentni organi zemalja članica NATO, kao moguću unutarnju prijetnju. Negiranje opasnosti od putinizma i ruske vojne ekspanzije mora se ocijeniti kao podržavanje politike Moskve unutar demokratskih društava, kao rizik za stabilnost u ovim državama.

Kremlj računa da će, kad krene u ratni pohod prema Atlantiku, ruski građani koji žive u evropskim zemljama biti podrška na krvavom putu nadolazeće ruske okupatorske vojske. Osamnaest godina Moskva preko svojih medija promoviše ideologiju rusizma, koju su u apsolutnoj većini prihvatili ruski građani u inostranstvu. Kod njih je u kući svakoga dana uključenjen televizor sa ruskim programom. Oni su spremni dati podršku svakom vojnom potezu iz Moskve, makar često o tome ne govore otvoreno.

Čovjek koji stalno gleda rusku televiziju ima otrovanu dušu, to je opijat za nekad mentalno zdrave ljude. Ruske programe napokon su zatvorili u mnogim zemljama, zabranjeno je emitovanje niza propagandnih moskovskih kanala, što bi moglo za koju godinu rezultirati ideološkom detoksikacijom ruskih građana koji žive u Europi i Sjevernoj Americi. Ali, Kremlj je već ponudio široki spektar programa preko Interneta i, na žalost, ima signala da to rado prihvaćaju ruski  doseljenici. Stoga policija i službe sigurnosti moraju biti na oprezu.

Slanje svojih građana da žive u inostranstvu bio je dio moskovske politike. Konzularni odjeli ruskih ambasada i obavještajci pod diplomatskim velom aktivno koriste ovaj kanal špijuniranja ili održavanja kontrole nad djelatnošću i posebno ideološkim pogledima ruskih doseljenika. Ruski svijet kao labava forma rusizma prisutan svugdje u ruskoj dijaspori i ona je spremna odraditi bilo koji zadatak koji će dobiti iz Moskve.