Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Međunarodna zajednica bila je zgrožena kad je Rusija za jedan dan ispalila 50 raketa uglavnom po civilnim objektima Ukrajine. U toku rata ruska vojska uništila je ogroman broj stambenih zgrada, tri hiljade škola, gimnazija, dječjih vrtića, visokih škola i univerziteta, 800 bolnica i medicinskih ambulanti. To može uraditi samo Vandalska vojska.
Ali, evo, da ne bi bilo kako pate samo Ukrajinci, pala je i jedna raketa na ruski grad Bjelgorod, i to nakon što je srušila protivraketna obrana grada. Odmah sam se prisjetio slučajeva dizanja u vazduh kuća, u septembru 1999. u Moskvi, Volgodonsku i Bujnaksku.
U to doba boris Jeljcin tek je bio proglasio Vladimira Putina za njegovog nasljednika i postavio ga na mjesto predsjednika vlade, na koje je došao sa dužnosti predsjednika FSB, ruske obavještajne službe. Dotadašnju dužnost Putina preuzeo je Nikolaj Patrušev, njegov stari prijatelj iz perioda službovanja u lenjingradskom KGB i potom u gradskoj upravi, tokom doba "banditskog Peterburga".
U to vrijeme Putin je bio je slabo poznat ruskoj javnosti, kojoj je trebalo prikazati njegovu odlučnost u borbi sa neprijateljima Rusije. I, iz vedra neba, desila su se tri terorističkih napada na civilno stanovništvo. Mladi premjer pokazuje ozbiljnost u potrazi za izvršiteljima, jasno uz pomoć FSB, teroristi su pronađeni i kažnjeni.
Bio je to i razlog za početak Drugog čečenskog rata, koji je brzo dobila ruska vojska, a Putin je pokazuje odlučnost u djelovanju i rukovođenju vojnom operacijom. U inspekciju događaja na sjevernom Kavkazu došao je kao pilot borbenog lovca, a ruski građanin bio je gotovo šokiran takvim uvjerljivima potezima.
I evo ubjedljive pobjede na predsjedničkim izborima. Rusija je opet dobila čvrstu ruku na vlasti. Sve je bilo dobro, ali poslije prebjega niza agenta iz ruskih bezbjednodnih struktura na stranu NATO, oni potvrđuju sumnje mnogih međunarodnih analitičara da je dizanje u vazduh stambenih zgrada, kad je poginulo preko 300 ruskih civila - uradio FSB! Bilo je to krvavo čišćenje puta za Putinov ulazak na vladin Olimp. Kako sada vidimo temeljno i na dug rok.
Čak je u jednom govoru tadašnji predsjednik Ruske Dume Seljeznjov spomenuo teroristički napad u Volgodonsku nekoliko dana prije nego što se desio, u septembru 1999. Nikolaj Patrušev, koji obnaša dužnost sekretara Savjeta za nacionalnu bezbjednost i odbranu RF smatra se jednim od mogućih političkih nasljednika Vladimira Putina.
Napokon Evropa obraća pažnju na djelovanje ruske propagande u njenom dvorištu. Tužno je konstatovati da većina građana Ruske Federacije koji su na stalnom boravku u evropskim zemljama, prihvataju laži moskovske propagande i podržavaju agresivnu politiku Kremlja.
Neki zapadni intelektualci žele da razdvoje djelovanje Kremlja i rusku kulturu, prema kojoj poštovanje opada sa svakim sljedećim Z-lodjelom ruske vojske u Ukrajini. Tako je njemačka ministrica kulture izjavila da Putin ne može od Evropljana oduzeti Čajkovskog i Čehova. To je fundamentalno neshvatanje situacije. Ako Putin uspije u Ukrajini i krene dalje u Evropu on će vama oduzeti ne samo Čajkovskog i Čehova, nego i vaše živote.
A ovu okupatorsku vojsku poduprijeće većina ruskih građana "pripitomljenih" na evropskom tlu. Mogla bi, npr. u njemačkom Bradenburgu, ruska okupatorska vojska poslije svog dolaska organizovati referendum o pripajanju Ruskoj Federaciji, kao što su to uradili na ukrajinskom Krimu u martu 2014. a sada planiraju da urade u Hersonu i Donbasu. Na tom bi referendumu glasali i ruski građani koji privremeno tamo žive, opet kako je bilo i na Krimu. Možete li vjerovati da su na referendumu o otcjepljenju od Ukrajine, koji je bio organizovan za 12 dana, pod cijevima ruskih pušaka, glasali ruski građani koji su bili dovezeni iz RF da, kao navodno domaći Krimljani protestuju protiv Kijeva. Kasnije su dolazili na birališta sa ruskim pasošima i glasali za otcjepljenje Krima od Ukrajine!
Takva predstava, dakle, može biti organizovana čak i u Bradenburgu, kao staroj teritoriji Pruske. Moskovski propagandisti, svejedno, reći će da je to istorijska ruska teritorija, samo uz dodatno slovo P ispred riječi Rusija. Moraćete dugo dokazivati da Prusija nije Rusija, da to je kao dan i noć, a Moskva će vama odgovoriti da je to jedno isto.
Zato ne savjetujem njemačkoj ministrici kulture da se previše zauzima za Čajkovskog i Čehova. Čak i to će biti iskoriščeno kao dokaz Kremlja da Rusi dolaze na svoje.
Siguran sam da će opet doći vrijeme kad niko neće sumnjati da li je potrebno promovisati Čehova i Čajkovskog. Čak se ni Ukrajinci njih neće nikad odreći. Ipak je Čehov živio u Taganrogu, koji je do 1926. bio u sastavu Ukrajine i u njegovoj porodici, kod kuće su uvijek govorili ukrajinski jezik. Čajkovski je po očevoj liniji imao pradjeda Zaporoškog ukrajinskog kozaka.
Sada je, ipak, najvažnije završiti sa opasnim moskovskim režimom. Za sadašnji Kremlj ruska kultura je samo oružje za promovisanje agresivnog rusizma kao ruskog fašizma i ruskog svijeta.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR