Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
U doba rascjepa Sovjetskog Saveza, Ukrajina imala je toliko oružja, koje moglo uništiti više od pola zemaljske kugle. Kijev je imao treći nuklearni potencijal u svijetu.
Osim nuklearnog naoružanja zemlja je imala ogromnu količinu konvencionalnog oružja. Svega toga oružja ukrajinska država se lišila i ostavila za sebe minimalne količine, kako bi doprinijela globalnoj akciji ograničenja svih vrsta naoružanja. Zbog odustajanja Ukrajine od nuklearnog oružja koje je bilo usmjereno ka zemljama članicama NATO, kao i drastičnog smanjenja konvencionalnog naoružanja, Alijansa je za protekloh trideset godina uštedila nevjerojatnih trilion dolara.
Zauzvrat Ukrajina je tražila samo garancije bezbjednosti svojih granica, ali ih, kako izgleda, nije dobila. Rusija kao zemlja garant ukrajinske teritorijalne cjelovitosti, država u koju je iz Ukrajine premješten treći nuklearni potencijal, strateški bombarderi, velika količina balističkih i krstareći projektila - podlo je napala Kijev i narušila sve međunarodne i bilateralne obaveze. Ukrajinu podržavaju zemlje Zapada, ali ta podrška u oružju mora biti puno jača i ne samo kao odgovor na rusku prijetnju za čitav demokratski svijet, nego i s obzirom na pomenutu ogromnu uštedu zemalja NATO od najmanje trilion dolara.
Moramo razumjeti koliko oružja i vojske imala Ukrajina prije trideset godina. Na teritoriju Ukrajine bazirali se tri kombinirani armije, dvije tenkovske armije, četiri armije avijacije, jedna armija protiv zračne odbrane (devet brigada protiv zračne odbrane), 43. armija strateških nuklearnih snaga, jedan kombinirani korpus, Crnomorska flota sa 850 broda različite tonaže i vojne namjene, dva središta sistema uređivanja za nuklearni napad i druge manje vojne jedinice. Na teritoriju Ukrajine bilo tri vojnih područja sa centrovima u Kijevu, Lavovu i Odesi.
Vojska Uktrajine brojila je preko 800 hiljada vojnika, imala više od devet hiljada tenkova, tri hiljade oklopnih vozila i toliko letjelica, uključujući 1090 borbenih aviona SU-27, MIG-29, jurišnike SU-25, bombardere SU-24M, 25 strateških bombardera TU-95 MC i 19 strateških bombardera TU-160, dvjesta bombardera TU-22, izviđače SU-24 MP, vojno-transportnu avijaciju, 900 helikoptera – udarne MI-24 i MI-8. Strateški bombarder TU-160 mogao je letjeti nadzvučno i nositi dvanaest projektila X-55, svaki sa po dvjesta kilograma nuklearnog naboja sa radijusom djelovanja šest hiljada kilometara.
Sa nuklearnom komponentom bila je 43. raketna armija, koja je imala šest divizija. Oni su bili naoružani sa 130 raketa PC-18, koje zovu SS-19, 46 raketa PC-22, koje zovu SS-24. Prvi tip raketa nosio je po šest bojevih glava, ukupno njih sedamsto osamdeset, a drugi je nosio po deset bojevih glava, zajedno četiristo šezdeset. Svega - hiljadu dvjesta četrdeset bojevh glava sa strateškim nabojima i još trideset dvije bojeve glave običnog djelovanja. Osim toga Ukrajina je imala 2 883 jedinice taktičkog nuklearnog naoružanja, među kojima operativno-taktičke raketne komplekse P-300, dometa trista kilometara i nekoliko taktičkih kompleksa dometa 70-120 kilometara. Oni su mogli nositi nuklearni naboj male i srednje snage.
Da je Ukrajina sačuvala, ne sve ovo, nego samo manju količinu nuklearnog potencijala ili makar taktičkog oružja ne bi bila danas ni blizu u situaciji u kakvoj je. Ali, Zapad je uštedio trilion dolara, a Rusija preuzela čitavo ukrajinsko nuklearno naoružanje uz blagoslov Vašingtona, Brisela, Londona i Pariza. Svi zadovoljni, samo Ukrajina plaća ogroman račun šzo niko ne žuri da uzvratiti Kijevu uslugu snažnom i principijelnom pozicijom u zaustavljanju ruskog agresora. Čak i najneophodnije naoružanje Ukrajina traži mjesecima.
Politika globalnog nuklearnog razoružanja pretrpjela je krah. Niko se više nikad neće odreći svog oružja. Ako svijet ne može zaustaviti ruskog agresora, onda počinje nova era zloupotrebe sile u međudržavnim odnosima i rezultiraće konstantnim osvajačkim ratovima. Sve što je ljudstvo postiglo 1945. i poslije završetka Drugog svjetskog rata sada se pretvara u prah. Moskva se ne boji da ostane izolovana.
Tu je i Kina, koja izgleda sprema da povuče svoje poteze na Dalekom Istoku, kad već Rusija to može u Evropi. Na ratu u Ukrajini zarađuje i Indija, koja uz Kinu kupuje jeftino rusku naftu, zatim Ujedinjeni Arapski Emirati koji su udomili ruski biznis, čak i članica NATO Turska, koja nije htjela preuzeti ruski teretni brod koji ukrao ukrajinske žitarice iz privremeno okupiranog ukrajinskog Berdjanska i doplovio je u tursku luku da ga proda na crno. Na tu odluku Ankare uticali su ruski biznismeni i turisti koji toj zemlji donose dobar profit.
Početkom devedesetih godina prošlog vijeka Ukrajina je ponudila svijetu novu viziju nuklearnog i konvencionalnog razoružanja. Svijet, tačnije niz vodećih zemalja su je ispočetka prihvatili trljajući ruke i dali garancije za teritorijalnu cjelovitost Ukrajine, koje sada ne žele da ispune.
Pojedine zemlje egoistički djeluju, kao da one najviše stradaju od ruske agresije, a ne Ukrajina koja pliva u krvi. Izjave iz Kremlja ugrožavaju svakoga ko se usudi usprotiviti moskovskoj krađi tuđih teritorija, ali strah ili ravnodušnost koštaće na kraju puno više nego što bi snažna zaštita univarzalnih principa.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR