Šta ako i nama laž postane nacionalna osobina?

Piše: Darko Šuković

Da bi se razumjelo šta je juče uradio Dritan Abazović treba znati da je odlučivanje dvotrećinskom, a ne prostom većinom o tzv. Temeljnom ugovoru sa Crkvom Srbije  bio jedan od uslova za formiranje manjinske vlade. Cijela konstrukcija vlasti nakon pada apostola Zdravka Krivokapića počivala je na tom mehanizmu zaštite crnogorskih interesa od koalicije URA-SNP. Abazović je više puta, uključujući i pres konferenciju pred gomilom kamera i mikrofona, potvrdio da je kvalifikovana, dvotrećinska većina elemenat sporazuma o formiranju vlade.

Ljude koji imaju čast, moral i principe taj dogovor i javno izgovorena riječ obavezivao bi - mijenjan Poslovnik o radu Vlade ili ne.

Pogotovo bi predsjednik Vlade jedne države morao da vodi računa o poštovanju date riječi. Konačno, i zato što potiče iz nacije u čijoj je kulturi „besa“ tradicionalno imala jaču snagu od potpisa i pečata.

Dritan Abazović juče je pljunuo na svoju čast, ali i uprljao ugled države koju vodi. Ponio se kao jeftini prevarant, srećan što je naišao na ljude dovoljno naivne da mu povjeruju. I, očigledno, potpuno siguran da mu neće zamjeriti oni u čijem je interesu juče javno varao.   

Zapravo, bio je to natpolovični kolektivni moralni harakiri njegovog kabineta, pošto je još tuce ministara, (svi do jednoga upoznati sa dogovorom o kvalifikovanoj većini) prihvatilo premijerovo tumačenje da je Prijedlog Temeljnog ugovora usvojen, mada nije imao potrebnih 14 glasova podrške. Završili su posao uz punu svijest da je urađen na prevaran način, ne pokazujući ni naznake nelagode ili griže savjesti. A baš svako od njih, ne da je mogao, nego je pod moralnim imperativom bio dužan da kaže – mi smo Vlada Crne Gore i nemamo pravo da se ponašamo kao prevaranti. 

Toliko o njihovoj vezi sa „tradicionalnom“ Crnom Gorom, viteškim vremenima i duhovnim vrijednostima koje su jučerašnjom prevarom kobajagi branili. 

Ima nešto devijantno, ne samo u karakteru, kod ljudi koji se smijulje dok javno čine beščašće. Dritan Abazović odavno pokazuje simptome amoralne osobe. Drskost kojom vara i manipuliše jedinstvena je na crnogorskoj javnoj sceni. I po tome što nikad nemate utisak da vjeruje u laži koje izgovara, nego da računa na glupost onih kojima se obraća.

Abazović je izabran da vodi vladu koja će realizovati evropsku agendu, ali on isključivo radi na ispunjavanju beogradske platforme: Temeljni ugovor, Otvoreni Balkan, Popis. Radi to tako bezočno da su i ambasadori zapadnih zemalja digli ruke od njega. Juče ih je, dobro je to kazao Zlatko Vujović u „Hej Sloveni“, ponizio pokazujući koliko mu je Aleksandar Vučić veći autoritet od njih. A sve glumatajući kako je tzv. Temeljni ugovor pitanje od mizerne važnosti i kojim se on, ispada, ne bi ni bavio da ga suverenisti ne forsiraju. 

Dritan Abazović je od onih koji vjeruju da je moguće čitavoga života lagati sve ljude. Takve poplava može da izbaci na vrh, ali takvi ne mogu da traju. Na kraju, još će i neke koristi biti od njega. Niko drugi tako zorno ne bi pokazao Evropskoj uniji i SAD kakvu politiku Beograd vodi prema Crnoj Gori. Niti bi iko drugi u lojalnim i civilizovanim građanima Crne Gore podstakao takav akcioni bijes, kao što to radi njihov degutantni premijer.    

Biće da je Crna Gora zaista puno zgriješila posljednjih decenija, kad joj Zdravko Krivokapić i njegova galerija ministara nijesu bili dovoljna kazna. U zbiru sa Abazovićem, štete se mogu mjeriti sa onima koje je u susjedstvu nanio rat ili vojna intervencija NATO.

Ja se, ipak, najviše plašim posljedica po budućnost, pa bih, prije interpelacije za skraćenje mandata Skupštini ili inicijative za izglasavanje nepovjerenja Vladi, predložio da se hitnim ukazom zabrani da premijer ide sa djecom na utakmice reprezentacije Crne Gore. 

Šta ako se makanje ugledaju na premijera, pa neki naš pisac za koju deceniju ili vijek bude pisao kako je i nama laž nacionalna osobina?