Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko
Osuda ruske agresije na Ukrajinu širom svijeta pokazala se i na samitu u Indoneziji, gdje su ministri inostranih poslova odbili da se fotografišu i večeraju s šefom ruske diplomatije Sergejem Lavrovom. No, ne možemo riječi da je bio potpuno usamljen. Imao je on svoj bilateralni program i nekoliko sastanka sa kolegama ministrima iz grupacije BRICS, gdje Kina dosta čvrsto drži rusku stranu.
Kina uporno ne želi priznati da je ovo neisprovocirani rat, koji je protiv Ukrajine pokrenula Rusija. Sve ostaje u tezama nekakvog konflikta gdje nije jasno ko je pokrenuo vojni napad, ali treba sve završiti diplomatskim putem. U principu, to je pozicija podrške Vladimiru Putinu, koji je prije početka rata i odlazio u Peking da da dobije podršku za rat koji slijedi.
Na ovom sastanku Kina je mogla opametiti ruskog predsjednika, da ne uništava postojeći sistem međunarodnih odnosa uspostavljen po završetku Drugog svjetskog rata, ali izgleda da ni Pekingu ne smeta dramatična situacija koju je stvorila Rusija svojim aktom agresije. Pri tome, Kina je zemlja garant teritorijalne cjelovitosti Ukrajine prema Budimpeštanskom memorandumu. Napominjem da se Ukrajina tada odrekla nuklearnog potencijala koji je bio deset puta veći nego što je tada imala Kina. Peking, kao i Rusija, SAD, Engleska i Francuska objeručke su to prihvatile.
Ali u situaciji kad jedna strana država, garant ukrajinskog integriteta, napada nezavisnu državu 2014. i niko u Vašingtonu, Briselu, Londonu i Parizu ne pokreće to pitanje, što bi Kina sada tražila povlačenje ruske vojske s ukrajinske teritorije? Premda bi Vladimir Putin mogao poslušati Peking kad bi osudio rusku agresiju, ali toga na žalost nema.
Tako Kina traži nekakve diplomatske pregovore, kupuje jeftino rusku naftu, nije protiv slabljenja Rusije i gleda da li treba iskoristiti ruski presedan o potpunom uništenju postojećeg sistema međudržavnih odnosa, gdje je od sada mnogo stvari moguće rješavati putem vojne prijetnje ili grube snage.
Kina u toj igri jeste jedan od najjačih igrača, ali pad zemaljske kugle u provaliju konstantnih ratova i nasilja može rezultirati Trećim svjetskim ratom gdje neće biti pobjednika i poraženih nego pustoš i opasnost propadanja ljudske civilizacije. Sve je započela Moskva i sve se može zaustaviti na disciplinovanju Kremlja. Ipak Kina na žuri to da učini.
Slijedi slabljenje Moskve, koja svima ispostavlja račune neophodnosti svog povijesnog širenja, zaboravivši da je svojedobno ukrala ogromni prostor na Dalekom Istoku i djelove Istočnog Sibira. Tamo sada praktično nema ruske vojske, jer je sva poslana na ratište u Ukrajini. Samo rusko strateško naoružanje, za svaki slučaj upereno u Kinu, da Peking ne pomisli da vrati natrag svoje teritorije. Uglavnom su to rakete sa nuklearnim glavama premještene iz Ukrajine u Rusiju sredinom devedesetih, saglasno Budimpeštanskom memorandumu. Kremlj je uvijek znao za krhkost svoje granice na Dalekom Istoku i bio dosta oprezno raspoložen prema Kini.
Ali Moskva zna da ne može nikako širiti svoj uticaj na Dalekom Istoku, zato ulazi u opasno skretanje dobijanja tuđih teritorija na zapadnom pravcu. Tu nema sukoba sa Kinom i čak može dobijati stalnu podršku Pekinga. Krvavi događaji u Ukrajini oslabljuju i Rusiju i posljedično Zapad. Ovaj rat potpuno prkosi međunarodnom pravu, a tako minimalna osuda politike agresora i zarađivanje golemog novaca na ruskim poteškoćama garantuje rast kineske privrede.
Svi gube... neko veoma mnogo kao Ukrajina, neko osrednje kao Rusija, neko manje kao kolektivni Zapad, a Kina je u dobrom ekonomskom plusu. Samo još nije jasno do kraja da li će ovaj plus Peking konvertovati u neki novi ratni dobitak. To će biti jasno vrlo brzo.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR