Dritan Abazović, bruka i sramota Crne Gore

Piše: Senad Pećanin

Sa ponižavanja Crnogoraca i Crne Gore premijer Dritan Abazović je danas prešao na ponižavanje Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Svojim govorom na komemoraciji u Potočarima, na godišnjicu genocida u Srebrenici, politička bitanga je danas povrijedila ne samo osjećanja porodica žrtava Mladićevih koljača, već sve one koji imaju trunku ljudskog pijeteta prema ubijenim, zehru morala i ljudskosti.

U “ličnoj karti” Republike Srpske, kako je izvještaj sa jedne od hiljada obdukcija žrtava genocida nazvao Abdulah Sidran, piše, nastrani 70, “lešbroj 172”:

“Amila Džaferagić, kći Šemse, rođenja 29.02. 1992. godine u Biljanima – Ključ, prepoznata po ocu Šemsi.

Odjeća: dječija benkica bijela na kopčanje sa tri dugmeta, dječija gegica siva, pamučne bijele duge gaće, štramplice bijele ,melnigaćice i pamučna bijela pelena unutra.

Nađeni predmeti: jedna bijela i jedna plava dječija cucla – duda.

Likvidirana pucnjem u glavu.”

Amoralnost Dritana Abazovića je impregnirana doktoratom koji je odbranio na sarajevskom univerzitetu, na Fakultetu političkih nauka. I da nije tamo naučio, on svakako zna da je bitno, jedno od ključnih obilježja zločina genocida upravo nacionalna, vjerska ili rasna pripadnost žrtava. On dobro zna da nijedan pripadnik sramnogholandskog bataljona iz sastava UNPROFOR-a u Srebrenici 1995. godine nije ubijen od srpskih zločinaca, mada su i oni ljudi: Mladićevi koljači nisu ubijali Bošnjake zato što su oni, Bošnjaci ljudi nego upravo zato što su Bošnjaci. I zato je Abazovićev govor na komemoraciji pokojem u Srebrenici nisu ubijeni Bošnjaci nego ljudii da ih nije ubila Mladićeva vojska nego politika samodnoljudske besramnosti.

Uoči prošlogodišnje komemoracije Dritan Abazović je bez konsultacije sa organizatorima komemoracije najavio svoj govor. Uprava Memorijalnog centra ga je u nakani onemogućila.Ove godine, poštujući protokol i funkciju najvišeg predstavnika VladeCrne Gore, organizatori su mu, nažalosti na crnogorsku bruku i sramotu, omogućili obraćanje.

Uoči te iste prošlogodišnje komemoracije pitanjem da li može doći u Srebrenicu kao izaslanik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, direktoru Memorijalnog centra Srebrenica obratio se Veran Matić, nekadašnji direktor RTV “B92”. Emir Suljagić mu je odgovorio da se u Srebrenici održava Memorijal obilježavanja genocida nad Bošnjacima, te da je, ako dolazi na obilježavanje genocida – dobrodošao. Matić mu se više nije javio, niti je došao u Srebrenicu.Razlika između Matića i Abazovića, dvojice negatora genocida nad Bošnjacima, jeste u tome što prvi ima makar trunku obraza. Ovaj drugi, Abazović, zaštićen premijerskom funkcijom, odsustvom makar glumljenog pijeteta i tradicionalnom snishodljivošću Bošnjaka, urinirao je svojim govorom po najdubljim ranama Bošnjaka.

Driton( kako njegovo ime izgovara Matija Bećković) je još jednom opravdao Bećkovićevu tvrdnju da bi “omladina Beograda na rukam anosila Dritona Abazovića”. Nema sumnje da je svojim govorom opravdao onošto je u njega investirao Aleksandar Vučić, ono zbog čega ga slave i Vladimir Pavićević i Vojislav Šešelj i srbijanske podgoričke “Vijesti”.

Bošnjacima ostaje da razmisle šta bi uradili Jevreji da im se Abazović obratio tvrdnjom da u holokaustu nisu ubijani Židovi nego ljudii da ih nisu ubili Hitlerovi dželati nego politika.

A Crnogorci, liše onih par stotina sa posljednjeg protestnog skupa protiv Abazovića u Podgorici, neka vide do kada će protiv vlasti tog ponižavanja i potiranja od strane premijera boriti odlučnim ispijanjem “dojč – kafe” i objavama ljutitih stavova na društvenim mrežama.