Nepodnošljiva lakoća veleizdaje

Za Antenu M piše: Milena B. Martinović

Svima je jasno i svi vide što nam se dešava. Premijer u jednoj ruci drži vatru, u drugoj vodu. Čas pali, čas gasi. Požar nacionalizma i klerofašizma koji je zapalio u prethodnoj i ovoj vladi prividno gasi stalnim ponavljanjem priče o evropskom putu Crne Gore i evropskim integracijama. Kao papagaj vrti istu priču u koju više niko ne vjeruje. Prije svega zato što u nju ne vjeruje ni on sam jer radi za potpuno druge ideje i interese.

Dovoljno je pogledati scene s nikšićkog trga, čuti zloslutne i strašne poruke pjesme naručenih četnika koji vrijeđaju, provociraju i psuju pa se povlače i bježe u trenu kad policija počinje da bije građane, antifašiste, koji s crvenim zastavama slave državni praznik. Policija na njih baca suzavce. Četnici bježe. Kakvi su četnici junaci, takva je i policija što ih je štitila.

Kamere su sve zabilježile. Što oči vide i uši čuju, istina je. Dritan bi da slobodarska i antifašistička Crna Gora ne vidi, ne čuje, ne reaguje. Jer on umjesto nas bolje zna što se zaista zbilo i na Cetinju i u Nikšiću. Proba sa svojom „istinom“ pa kako mu prođe. U Srebrenici je isto uradio, ali mu nije prošlo. Onda se izvinio, ali samo zbog navodne nespretnosti, a ne zbog uvjerenja koja je izrekao. Znao je Dritan dobro što govori i koga abolira. Zato je oko njega onoliko obezbjeđenje i ljudi s kišobranima po sunčanom danu, na najtužnijem mjestu. Što je to predvidio da bi mu se može desiti ako je tamo došao čistoga srca i s empatijom?! No, očito je imao drugu misiju. Kao što je ima i u Crnoj Gori.

Na sjednicama Vlade Dritan se ponaša kao veseli sveznadar kome se sve može. I da se glasa dva puta i da se ne glasa, i da jeste kvalifikovana većina i da nije, i da može prosta većina... I da važi Sporazum i da ne važi. I da ugovor sa stranom crkvom jeste po Ustavu i da možda nije... Sve mu se može budući ima uvijek spreman odgovor na sve primjedbe i protivljenja. To je njegov čarobni štapić (kao onaj što maše njime tokom sjednica). Čovjek je za EU integracije, a svi koji ga kritikuju su protiv toga.

Crna Gora je na najtežem ispitu. Ona mora da bude zrelija od lagodnog poigravanja s njenom sudbinom, koje očito zabavlja nesrećnog premijera. Mora da pokaže zrelost, mudrost, odvažnost u odbrani vrijednosti na koje smo ponosni i zbog kojih zavređujemo mjesto u evropskoj porodici naroda. Moramo da budemo odgovorni za svoju sudbinu kad to očito premijer i dio Vlade nije.

Pogledajte slike i zapitajte se je li ovo Crna Gora. Demokratska, sekularna, antifašistička, multietnička i multikulturalna zemlja. Kakva smo to zemlja postali nakon avgusta 2020? Treba li Evropskoj uniji država u kojoj se nekažnjeno pjevaju prijeteće četničke pjesme o ubijanju i klanju ljudi? Treba li Evropskoj uniji zemlja u kojoj se drži parastos osuđenim fašistima uz crnu četničku zastavu s mrtvačkom glavom?

Treba li Crnoj Gori premijer, lažni evropejac, koji na sve to ćuti?! I još gore – smješka se.