Otvoreno pitanje da li će Moskva sporazum iskoristiti za upad u Odesu

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko 

Rusija je morala otkazati vojnu paradu u Sevastopolju na dan svoje ratne mornarice.

Moskva se već ne može bahato ponašati u odnosu na oružane snage Ukrajine, koje su dobile novo naoružanje od zapadnih saveznika.

Na Crnom moru polako se mijenja strateška situacija.

Još mjesec ranije Moskva se ponašala na okupiranom ukrajinskom području Crnog mora kao kod sebe kući.

Rusija je stavila svoju Crnomorsku flotu duž ukrajinske obale, gdje je blokirala sve ukrajinske crnomorske luke.

Osim toga ruski ratni brodovi stalno su ispaljivali rakete po obližnjim ukrajinskim gradovima Odesi i Mikolajivu, a takođe po čitavoj ukrajinskoj teritoriji.

Balističke i krstareće rakete pogađale su gotovo sve ukrajinske gradove i objekte nacionalne infrastrukture.

Naravno, nešto od ovih raketa srušila je ukrajinska protivvazdušna i protivraketna odbrana.

Ali ovo je ličilo na borbu između boksera i vreće za udaranje. Jedan neandertalac tebe bez povoda tuče do smrti, a ti ne možeš čak ni da odgovoriš. 

Kijev se više puta obraćao saveznicama da je ovo neljudski i da Ukrajina mora nešto dobiti iz savremenog teškog naoružanja da nekako parira.

Prvi udarac ruska mornarica dobila je kad je izgubila svoju najveću krstaricu "Moskvu". 

Ovaj admiralski brod bio je deklasiran u podmornicu koja sada čuva morsko dno sa ogromnim naoružanjem, koje može koristiti samo protiv hobotnica i meduza.

Dalje je bio ukrajinski pogodak naftne platforme u sredini mora.

Ona je bila ukrajinsko vlasništvo do 2014. godine kada je Krimsko poluostrvo okupirano od strane ruske vojske.

Makar ova platforma bila je kud bliže ukrajinskoj obali u Hersonskoj regiji, ruski specijalci drsko su nju zauzeli i proglasili svojim vlasništvom.

Ukrajinci su pogodili ovu platformu iz raketnog sistema kraćeg dometa da ne bi Kremlj mislio da može bez kazne crpiti ukrajinsku naftu iz morskog dna.

Za par dana ruski okupatori bili su istjerani iz ostrva Zmija.

Tamo su oni izgubili sistem protivvazdušne odbrane i raketni bacač koji je mogao pogoditi bilo koje ciljeve u dometu 50 kilometara. Na takav način bio je potpuno deblokiran saobraćaj između luka Odese i Dunava.

Poslije oslobađanja Zmijskog ostrva ukrajinski brodovi dobili su mogućnost uplovljavanja u ušće Dunava i pretovara žitarica na željezničku prugu da bi se poslije ovaj važni teret opet tovario na brodove u rumunskoj crnomorskoj luci Konstanca i bugarskoj luci Varna i produžio do Istanbula i dalje za svjetsko tržište koje je u velikoj potražnji za ukrajinskim zrnom.

Kad je Moskva shvatila da više ne može potpuno blokirati luku Odesu i kada je postala opasnost za ruske ratne brodove koji mogu biti pogođeni raketnim višecijevnim bacačkim sistemom HIMARS, onda je Kremlj sjeo za pregovarački sto odnosno deblokadu transporta ukrajinske hrane prema svjetskim potrošačima crnomorskom rutom.

Ispočetka je Rusija tražila potpuno ukidanje evropskih sankcija i to bi bio kompromis za puštanje ukrajinske hrane za izgladnjele zemlje.

Kasnije kad je Rusija izgubila kontrolu nad Zmijskim ostrvom i naftnim poljem u moru onda je Moskva ostala na uslovu međunarodnih dozvola potpunog eksporta svoje hrane i vještačkog đubriva na svjetske tržnice.

Turska i Ujedinjene nacije postali su posrednici u sklapanju odgovarajućeg sporazuma, koji je faktički spreman za potpisivanje u Istanbulu u prisutnosti turskog predsjednika Erdogana i Generalnog sekretara UN Gutereša.

Ukrajinci sa svoje strane traže garancije da kad budu deminirane luke u Odesi i pored, ruska vojska ne bi upala tamo sa svojim morskim desantom.

Turska i UN biće kao garanti, ali imamo puno loših iskustava dogovaranja sa moskovskom stranom.

Budimpeštanski memorandum o državnoj cjelovitosti Ukrajine, 200 ukrajinsko-ruskih sporazuma gdje se spominje nacionalni suverenitet Ukrajine nad čitavom teritorijom bili su grubo narušeni od Ruske Federacije.

Čak kad bili dogovoreni zeleni koridori u Mariupolju ruska vojska koristila je to da olakšano upadne na ukrajinske položaje.

Da li će opet to zloupotrijebiti ostaje otvoreno pitanje.

Imaćemo garancije Turske i UN, ali za Moskvu to može i da ne bude odlučujuće.

Ako ona procijeni da može iskoristiti ovu pogodnost za upad u Odesu može to lako zloupotrijebiti.

UN je dosta bespomoćan, samo da li će se Turska usuditi u kritičnoj situaciji vojno da reaguje ostaje drugo otvoreno pitanje.

Davanje garancije i njeno ispunjavanje su dvije različite stvari.

Ali opasnost gladi u siromašnim zemljama svijeta nekako tjera Ukrajinu na ovaj rizičan posao.

Mi znamo kako su umirali od gladi naši ljudi u Mariupolju od ruske blokade. Ne želimo da i u svijetu budu brojne ljudske žrtve.