Orban je riječima možda zaustavljiv, Putinu treba odgovoriti na vojnom polju

Za Antenu M piše: Oleksandr Levčenko

Rusija je napokon priznala da je gađala luku u Odese i to samo 20 sati nakon što je bio potpisan sporazum u Istanbulu o izvozu ukrajinskih žitarica na svjetsko tržišta Crnomorskom rutom.

Samo 24 sata je bilo potrebno da Moskva prekrši sporazum i da to ispali ruske rakete Kalibar. Pritisnuta mnogobrojnim faktima Rusija je to na kraju morala priznati. Kao i uvijek Moskva je počela govoriti o gađanju vojnih objekata i da navodno ruska vojska nikad ne bombarduje civilne strukture.

No, u Ukrajini imamo srušenih više hiljadu  škola, gimnazija, univerziteta, bolnica, medicinskih laboratorija, a da ne govorimo o stambenim i industrijskim zgradama, mostovima, lukama. Šteta prevazilazi 700 milijarda dolara i desetine hiljada poginulih ukrajinskih civila. 

Kremlj dobro razumije da za sve ovo treba krivično odgovarati, pa vjeruje da ako pobijedi Ukrajinu, Moskvu niko neće tužiti.

Ipak, kada su Rusi to shvatili, tada je pokrenut narativ da Ukrajina sama mora odgovarati za počinjena Zlodjela na njenoj teritoriji.

Ruska federacija je pronašla sebi napodobnije zemlje međunarodne zajednice kao partnere, poput Sirije, Sjeverne Koreje, Irana, Bolivije. Sa svojim vazalima, Moskva je odlučila da dikredituje ideju međunarodnog suđenja RF za ratnu agresiju protiv Ukrajine, nudeći zamjenu suđenju u Haagu za suđenje u nekom sudu u Damasku ili Pjongjangu.

Kako je rekao ruski ministar vanjskih poslova Lavrov, odnosno gospodin Laž, ¨mi smo na početku nove ere, u pokretu usmjerenom prema stvarnom multilaterizmu, a ne onom koji Zapad  želi nametnuti¨. U razumijevanju Lavrova, sadašnje međunarodno pravo koje je bazirano na nepovredljivosti granica, zabrani prijetnje i korištenja snage u rješavanju konflikta - je izum Zapada.

Vojni napad na suverenu zemlju članicu UN i prijetnja upotrebljavanja nuklearnog oružja  - to su stare neandertalske vrijednosti koje treba sada širiti u ljudskoj civilizaciji. Kijev već odavno govori da Moskvi sa svojom idejom ruskog ekspanzionizma nije mjesto u UN, OEBS, Savjetu Evrope. Ona može slobodno živjeti u svom ruskom neandertalskom svijetu sa svima ko želi dijeliti vrijednosti poštovanja prema vojnoj snazi i pokoravanja drugih nacija, prijetnji nuklearnim, hemijskim i bakteriološkim oružjem.

Postavlja se, ipak, pitanje da li će ljudska civilizacija jednostavno gledati kako se svijetom širi rusizam – opasna vrsta ruskog fašizma, mržnja prema drugim narodima, masovna ubistva nevinih civila i stvaranje na zemaljskoj kugli gladi za nerazvijene zemlje.

To sada Moskva nudi svijetu i prije svega svojim političkim vazalima i zemljama koji su u ekonomskoj zavisnosti od Rusiji. Vladimir Putin u svom ratnom pohodu na civilizovani svijet već traži da bude u činu vladara da bi, kad pokori više evropskih zemalja, postao novi ruski imperator. To bi bila priča za ludu kuću, ali ne zna se koliko ljudi on će pobiti da postane taj o kome mašta već dvadeset godina. Da li smo svi mi spremni olako postati taoci jednog luđaka i njegovog agresivnog okruženja koje više i ne može misliti postojećima kategorijama ljudskosti kao uvažavanje prava na život, političke poglede, slobode mišljenja, medija, okupljanja. Svega ovog u Rusiji već odavno nema kao ni u Sjevernoj Koreji ili Siriji.

Ove slobode za ruski fašizam postale su teret i nepotrebni instrument socijalnog života nacije. Kremlj to ne želi za ruski narod, pa to onda ne treba, po mišljenju Moskve, ni drugim nacijama. Sve nedemokratske zemlje svijeta stale su uz Rusiju i podržavaju Kremlj otvoreno ili tiho.

Opet se odazvao Viktor Orban koji je u Ruminiji, na jednoj konferenciji, bahato u duhu fašističke ideologije izjavio da ¨mi Mađari nismo miješana rasa… i ne želimo da postanemo miješana rasa. Zemlje u kojim miješaju Evropljane i neevropljane više nisu nacije¨. Samo Orban zaboravlja da su baš Mađari jedinstvena nacija EU koja nije evropskog porijekla, nego iz dalekog Sibira. Za hiljadu godina života u evropskom okruženju Mađari iz polunomadskog naroda postali su Evropljani, ali njihov sadašnji premijer njih vuče u tamne vode rasizma, koji nisu u sistemu evropskih vrijednosti. Ovo desničarenje na granici sa fašizmom je vrlo opasan signal za evropske zemlje i ide uz nogu sa ruskim maršem iz Moskve. Nije čudo da je Orban bliski prijatelj Putina, koji zagovara superiornost ruskog svijeta i spremnost pokoriti "truli zapad".

Možemo o tome pisati na desetine članaka, ali sada stvarno moramo potegnuti sve poluge da potisnemo ruske fašiste i mađarske desničare sa evropske političke arene. Ako je Budimpeštu i moguće disciplinovati verbalno, Moskvu je potrebno malo bocnuti na vojnom polju. Ukrajina se sa svojom vojskom nalazi na braniku evropskih vrijednosti, ali treba nama jača podrška da zaustavimo agresivni rusizam.